Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - listopad 2006
utorak, listopad 31, 2006
Svedokinja Martićeve obrane koja je 18. studenog 1991. zajedno sa JNA ušla u dalmatinsko selo Škabrnja tvrdi da su za smrt hrvatskih civila krivi Hrvati odnosno "pripadnici paravojnih snaga" koji su svoje sunarodnjake usred borbe "gurnuli između dvije vatre".

Nada Drmanić, bivša voditeljica saniteta Teritorijalne obrane Benkovca koja je u Hrvatskoj osuđena na 20 godina zatvora u odsutnosti je svjedočeći u korist Milana Martića, političkog čelnika odmetnute Srpske Krajine u doba sukoba u Hrvatskoj, ponovila tvrdnje prethodnog svjedoka obrane Zorana Lakića, bivšeg zapovjednika jednice u kojoj je bila u službi. Drmanić je među prvima ušla u Škabrnju prije 15 godina kad su ubijeni jedan poručnik i vojnik JNA koji su se nalazili na čelu konvoja tenkova i vojnih transportera koji su upućeni u selo kako bi "mirnim putem razrješili situaciju".

Upućivanje JNA bila je "obrambena akcija", tvrdi svjedokinja, jer su hrvatske paravojne snage iz sela otvorile vatru na regularnu vojsku. Vojska je "braneći se" napredovala, a sanitet je pomagao mrtvim i ranjenima "bez obzira na to da li su ranjeni bili Srbi, Hrvati ili Muslimani". Drmanić smatra da je za smrt 38 hrvatskih civila kriva hrvatska paravojska jer ih je kao živi štit gurnula "između dvije vatre" kako bi zaštitila svoje vojnike.

U unakrsnom ispitivanju, tužitelj je svedokinju suočio sa obdukcijskim nalazima žrtava iz Škabrnje, koji pokazuju kako su ubijene pucnjem u glavu iz neposredne blizine. Drmanić je rekla da je ona pomagala ranjenim i zdravim civilima da se evakuiraju iz sela i "nije obraćala pažnju na to tko je kome pucao u glavu". Odbila je odgovoriti na pitanje tužitelja što bi, po njoj, mogao biti razlog pucanja u glavu 55-godišnjoj ženi ako ne "namjerno ubojstvo".


Tužiteljstvo tvrdi da su za smrt 38 civila u Škabrnji odgovorni dobrovoljci iz Srbije i pripadnici grupe Gorana Opačića koji su bili pod zapovjedništvom TO Benkovac, kojoj je kao ministar unutarnjih poslova pretpostavljeni bio Milan Martić.


Pročitajte članak  (SENSE)

Škabrnja Online
opinioiuris @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 30, 2006
Prvi puta nakon što mu je vraćeno pravo da se sam brani, Vojislav Šešelj će se ovog tjedna pojaviti u sudnici pred raspravnim vijećem koje je vođi srpskih ultra-nacionalista u kolovozu zabranilo da se sam zastupa zbog hirovitih i uvredljivih komentara u sudnici i opscenih nepristojnosti u dopisima.

23. listopada Žalbeno vijeće tu je odluku poništilo ali ipak sucima ostavilo ovlast da se "vojvodi" optuženom za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini dodijeli odvjetnika ako nastavi "suštinski ometati pravilno postupanje u vlastitom slučaju". Vijeće ga stoga više ne mora upozoriti nego mu samo dati priliku da opravda svoje ponašanje te dodijeliti odvjetnika.

Najizgledniji kandidat za tu neslavnu ulogu je engleski odvjetnik David Hooper koji je već bio Šešeljev odvjetnik po dužnosti 50-tak dana prije oduke o žalbi. Bivši bliski suradnik Slobodana Miloševića ipak nije propustio uvrijediti bivšeg branitelja Andréa Rwamakuba-e pred ICTR Hoopera zbog nošenja tradicionalne perike na statusnoj konferenciji u rujnu nazvavši ga "onim čovjekom s ptičjim gnijezdom na glavi". Kasnije je izjavio kako nikad neće razgovarati s Hooperom "niti jednim drugim špijunom" koji mu "brani da se zastupa sam". "Ja sam mirna i uravnotežena osoba ali dok mi ne vratite pravo da se sam zastupam, neću sudjelovati u postupku.", poručio je Šešelj.

Šešeljevi komentari su do sad pokazali impresivnu razinu uvredljivosti i remećenja sudskog postupka. Jednom prilikom Šešelj je istaknuo da ulaskom jednog službenika suda "miris krematorija i plinskih komora također ulazi u sudnice Haškog tribunala". No umjesto službenika suda, upravo se Šešelja tereti za progon, ubojstva, deportacije i prisilni premještaj ne-Srba u Hrvatskoj i Bosni između 1991. i 1995.

Pročitajte članak (Sense)

Seselj to Conduct His Own Defence After All (IWPR)

Odluka žalbenog vijeća (PDF)
opinioiuris @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 25, 2006
Svjedokinje obrane u sarajevskom postupku protiv bosanskog Srbina optuženog za silovanja i mučenje u Foči tvrde kako žrtve nisu bile zarobljenice.

Na otvaranju obrane Gojka Jankovića prošli tjedan, tri Srpkinje iz istočnog bosanskog grada Foče rekle su sucima kako neke od navodnih žrtava nisu bile njegove "seksualne robinje". Tvrde također kako su dvije navodne žrtve, obje muslimanske djevojčice, zaštićene svjedokinje 191 i 95, opisale optuženog kao "heroja", a ne silovatelja i mučitelja.

Gojko Janković, 35, je bivši pripadnik vojne policije bosanskih Srba u Foči. ICTY ga je s još petoricom optužio 1996. za ratne zločine navodno počinjene u Foči 1992. koji uključuju višestruka silovanja žena, djevojaka i djevojčica, mučenja i ropstvo te progon i ubijanje nesrpskog stanovništva.

Trojica Jankovićevih suoptuženika, Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković su već osuđeni na 28, 20 i 12 godina u veljači 2001. Ostali optuženi, Dragan Gagović i Janko Janjić, su poginuli prilikom pokušaja NATO snaga da ih uhite 1999. i 2000. U sklopu izlazne strategije ICTY-a Jakovićev slučaj je prebačen na bosansko posebno Vijeće za ratne zločine u srpnju 2005. i 10 mjeseci kasnije njegovo suđenje je započelo u Sarajevu.

Prema optužnici, Jankovića se tereti da je kroz nekoliko mjeseci bespravno zadržao i sustavno silovao bosanske djevojke, među kojima je najmlađoj bilo tek 12 godina, a ostalima 14, 16 i 25. Za vrijeme tužiteljske faze u postupku dvije zaštićene svjedokinje, 191 i 95, opisale su sudu kako su odvedene iz domova u istočnoj Bosni od strane srpskih snaga u Foču gdje su služile kao seksualne robinje Jankoviću i njegovim ljudima.

"Za mene, seksualni odnos je trajao zauvijek", rekla je svjedokinja 95. "Danas ne mogu imati djecu. Plačem cijelo vrijeme i imam teške noćne more."

No prema svjedokinji Radmili Šušnjević, srpskoj zdravstvenoj radnici iz Foče koja je živjela u istom stambenom bloku kao zaštićene svjedokinje 95 i 191, njih su dvije bile slobodne otići kad god su htjele. Vijeću je ipak izjavila kako nikada nije pitala djevojke što im se dogodilo i kako su tamo došle jer to ju je "kao ženu i majku, previše uznemirivalo".

U proteklih nekoliko mjeseci suđenja Jankoviću sud je saslušao više muslimanskih žena koje su, većinom kao zaštićene svjedokinje, svjedočile kako su bile zarobljene i masovno silovane kao robinje Jankovića i njegovih ljudi. Tako je svjedokinja 75 je rekla da se u Foči sjeća samo jedne noći kad nije bila silovana, a ponekad bi ju u jednoj noći silovalo do 20 muškaraca.

Pročitajte članak (IWPR)

Tužitelj protiv Gojka Jankovića - optužnica (PDF 560KB)

opinioiuris @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, listopad 24, 2006
Gotovina nije kriv za zločine osim ako sud ne prihvati široku teoriju kaznene odgovornosti u kojoj bilo koji zapovjednik odgovara za bilo koji zločin počinjen od strane bilo koga u širokoj vojnoj operaciji koja uključuje tisuće boraca, tvrdi bivši pravni savjetnik Ureda tužitelja ICTY i novi treći branitelj Ante Gotovine, optuženog za ubojstva civila za i nakon operacije Oluja 1995. u Hrvatskoj.

Profesor međunarodnog prava na McGill University Payam Akhavan u intervjuu za portal Hrvati AMAC potvrdio je kako vjeruje u nevinost svog klijenta te kako u materijalima tužiteljstva nema ničega što bi ukazivalo da je odgovoran za zločine koji mu se stavljaju na teret.

Ipak, Akhavan tu tvrdnju uvjetuje uvjetuje riječima "unless one adopts such a vogue [sic] theory of criminal responsibility which would make any commander responsible for any crime committed by anybody in a vast military operations [sic] involving tens of thousands combatants". Joint criminal enterprise ("udruženi zločinački poduhvat") upravo je takva vrsta odgovornosti koja omogućava vijeću da utvrdi odgovornost nekoga za zločin koji nije počinio osobno, nije imao namjeru počiniti ga, već ga je samo mogao predvidjeti. Da je vijeće sklono prihvaćati JCE kao temelj odgovornosti pokazuje podatak da je od presude u slučaju Tadić 1999. kad ga je prvi put prihvatilo značajno narastao broj optužnica (koje vijeće mora odobriti) koje se temelje na JCU-u, uz ostale oblike odgovornosti (individualna i zapovjedna).


Humanitarno pravo ne smije postati utopija koja će staviti nerealna očekivanja pred vojne zapovjednike, tvrdi svojevremeni svjedok tužiteljstva u slučaju Blaškić, jer time tom istom pravu štetimo odašiljući poruku da bez obzira na to koliko se neki zapovjednik potrudi i radi u dobroj volji, to na kraju nije bitno - kaznena odgovornost postoji. Humanitarno pravo se bavi razlikovanjem dobrih od loših vojnika, a ne kriminalizacijom rata kao takvog.

Tvrdnju novinarke da su Hrvati u Hrvatskoj i diljem svijeta "izgubili povjerenje" u Tribunal jer on "kriminalizira rat koji je Hrvatska vodila da bi se oslobodila srpske agresije, poručujući da je obrana kazneno djelo", Akhavan je doveo u pitanje ukazujući na neutemeljeno izjednačavanje tužiteljstva i Tribunala pri čemu se teze tužiteljstva imputiraju Tribunalu kao takvom. Uloga tužiteljstva je navesti optužbe protiv Gotovine, no na Tribunalu je da neovisno administrira pravdom i dođe do pravnog zaključka glede pitanja je li tužitelj dokazao svoje tvrdnje ili ne. Zaključak koji je donio tužitelj nije ujedno i zaključak koji je donio Tribunal.

Ovome treba dodati i da Tribunal ima mandat za tzv. ius in bello (pravo u ratu) za razliku od tzv. ius ad bellum (pravo na rat). Njegov mandat je suđenje pojedincima za ponašanje unutar sukoba, a ne procjena pitanja koliko je pojedina vojna akcija (i sukob) bila u skladu s međunarodnim pravilima za uporabu sile ("pravo na rat"). Drugim riječima, Tribunal nema pravnu mogućnost "kriminalizirati rat" niti ocjenjivati usklađenost pojedinog slučaja upotrebe sile s međunarodnim pravom pa su sve suprotne tvrdnje zapravo neistinite.

Profesor Payam Akhavan predaje i istražuje međunarodno javno pravo, međunarodno kazneno pravo i tranzicijsku pravdu, sa posebnim interesom za ljudska prava i multikulturalizam, progon ratnih zločina, reformu UNa i prevenciju genocida. Uz Luku Mišetića i Gregoryja Kehoea, Akhavan je treći odvjetnik generala Gotovine u slučaju Gotovina i dr.

Pročitajte intervju (AMAC)

Guilty Associations: Joint Criminal Enterprise, Command Responsibility and the Development of International Criminal Law (PDF 560KB)

Akhavan, Payam: Beyond Impunity: Can International Criminal Justice Prevent Future Atrocities?” (2001) 95 American Journal of International Law 7 (PDF 192KB)
opinioiuris @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 0




24. listopada je Dan Ujedinjenih naroda, godišnjica stupanja na snagu Povelje UN-a 1945.

Dan bi zasigurno bio popularniji da je neradan.
opinioiuris @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 23, 2006
Županijski sud u Zagrebu odredio je pritvaranje zastupnika desnog krila sa činom generala Branimira Glavaša pod sumnjom na ratni zločin nad civilima u Osijeku 1991. Prethodna dva zahtjeva tužiteljstva za pritvorom zbog utjecaja na svjedoke istražni sudac je odbio zbog čega se našao na udaru kritike javnosti ponovno potaknuvši raspravu o sposobnosti hrvatskog pravosuđa da provodi postupke za ratne zločine.

Četiri mjeseca nakon početka istrage i dvije odbijenice, istražni sudac Zdenko Posavec uvjerio se kako Branimir Glavaš, kojeg se tereti da je na početku sukoba u Hrvatskoj bio osiječki warlord (osoba sa de facto kontrolom nad oružanim snagama) koji je naređivao zlostavljanja, mučenje i ubojstva srpskih civila, utječe na svjedoke. Zahtjev tužitelja prihvaćen je tek nakon što se i na treću odbijenicu tužitelj žalio nakon čega je izvanraspravno vijeće koje odlučuje o žalbi na takve odluke uputilo istražnog suca da preispita svoju odluku. Istragu u Hrvatskoj nadgleda istražni sudac, u skladu s tradicijom inkvizitornog kaznenog postupka. Pritvor će ipak još morati odobriti parlament koji je u svibnju ove godine uklonio zastupnički imunitet Glavašu kako bi postupak uopće mogao započeti.

Državni odvjetnik je istog dana zatražio skidanje imuniteta parlamentarcu Glavašu zbog povezanosti sa dodatnim slučajem ubojstva civila na obali osiječke rijeke nadimka "slučaj selotejp" u svezi s kojim je ranije u Osijeku pritvoreno 6 osumnjičenih. Glavaš je prvi zastupnik Sabora RH kojemu je skinut imunitet radi sumnji u ratni zločin.

Istraga protiv Glavaša je prvotno prebačena u Zagreb zbog sumnji u pristranost osječkih istražnih tijela, no i u Zagrebu je postupak donio kontroverzne odluke, poput one da se Glavašu dozvoli putovanje na Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačku i potaknuo pitanja adekvatne zaštite svjedoka.

Zbog ovakvih postupaka narasla je zabrinutost u vezi sposobnosti Hrvatske da efikasno sprovede istrage i postupke za ratne zločine odnosno preuzme slučajeve ratnih zločina koje joj u sklopu izlazne strategije prepušta ICTY. Kasnije ove godine upravo se na zagrebačkom Županijskom sudu očekuje početak prvog takvog slučaja (Norac-Ademi) u kojem je istragu, koja se u Hrvatskoj čini najplodnijom za problematične odluke, već završilo tužiteljstvo Tribunala.

Glavaš case raises concerns about Croatian judiciary (IWPR)

Web stranica Branimira Glavaša

Branimir Glavaš: Slobodno recite da ste Ustaše!
opinioiuris @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 22, 2006
Svjedok obrane ponudio je alibi za srpskog oficira optuženog za ubojstva na farmi Ovčara. Obrana bivšeg JNA oficira Miroslava Radića pokušala je učvrstiti tvrdnje svog klijenta da nije bio uključen u masakr oko 260 Hrvata i drugih ne-Srba iz vukovarske bolnice 20. studenog 1991. te da uopće nije bio ni svjestan da su se ubojstva dogodila tog dana.

Odvjetnici su pozvali svjedoke koji će potvrditi Radićevo svjedočenje od prošlog tjedna u kojem je tvrdio kako je te večeri bio na svečanoj večeri u Vukovaru, slaveći srpsko osvajanje grada. Svjedoci su također izjavili kako Radić nije zapovijedao vojnicima odgovornim za masakr na Ovčari.

Radić je zajedno sa Veselinom Šljivančaninom i Milom Mrkšićem optužen za organiziranje ubojstva oko 260 hrvatskih pacijenata i civila iz vukovarske bolnice nakon što su grad zauzele srpske snage.

Prema optužnici (PDF 840kb), Radić i Šljivančanin su osobno sudjelovali u izboru zarobljenika koji su ukrcavani na autobuse 20. studenog ujutro i odvoženi na farmu Ovčara. Zarobljenici su ponižavani i mučeni satima, tvrdi optužnica, a navečer su pobijeni na lokaciji blizu Ovčare od strane "JNA i srpskih paravojnih trupa pod zapovjedništvom i nadzorom" Mrkšića, Radića i Šljivančanina.

Čak ukoliko i uspješno dokaže alibi, Radić mora dosta raditi na obaranju optužnice jer je optužen i po zapovjednoj odgovornosti što znači da odgovara i za djela drugih jer nije spriječio ili kaznio počinitelje, a prema optužnici upravo je Radić bio zapovjednik jedinica teritorijalne obrane čiji su članovi osuđeni na najviše kazne pred beogradskim sudom za ratne zločine kao neposredni počinitelji ubojstava na Ovčari.

Prošlog tjedna Radić je rekao sudu da je za masakr saznao godinu dana nakon što se dogodio.

Pročitajte članak (IWPR)

20 godina ubojicama s Ovčare:
Sudska overa zločina (zs.org)
opinioiuris @ 16:05 |Komentiraj | Komentari: 0
Policija u Hrvatskoj je uhitila šestoro bivših vojnika tememljem sumnje na ratni zločin protiv etničkih Srba. Šestorka je optužena za zadržavanje i ubojstvo srpskih civila u gradu Osijeku u istočnoj Hrvatskoj krajem 1991. i početkom 1992.

Nekoliko Srba je pronađeno mrtvo u rijeci vezanih ruku i nogu na početku četverogodišnjeg sukoba između hrvatskih i srpskih snaga. Grupe za zaštitu ljudskih prava su godinama tražile istraživanje ovih ubojstava.

U Osijeku je u periodu pod istragom ubijeno 37 srpskih civila, tvrde policijski podaci. Osijek je teško granatiran od strane pobunjenih Srba i Jugoslavenske armije na početku rata koji je započeo kada je Hrvatska progasila neovisnost od Jugoslavije.

Sistem smaknuća civila
opinioiuris @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 20, 2006
Glavna tužiteljica tribunala u Hagu upozorila je kako bi se moglo dogoditi da osumnjičenici za ratne zločine izbjegnu pravdu ako sud ne dobije međunarodnu potporu.

Obraćajući se na seminaru međunarodnih tužitelja Carla Del Ponte je rekla kako je potreban plan koji će osigurati da se suđenja i dogode. Haški tribunal, koji djeluje od 1993., je pod pritiskom Vijeća sigurnosti UN-a da završi sva suđenja do 2008. i sve žalbene postupke dvije godine kasnije. No trenutno traje više od 20 postupaka kojima će trebati nekoliko godina da završe.

Ova "exit strategija" je ugrožena i zbog činjenice da je 6 osumnjičenika u bijegu; najpoznatiji su vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i bivši vojni zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladić, koji su optuženi za ratne zločine 1995. i od tada izbjegavaju uhićenje.

Del Ponte je rekla da postoji politički i financijski pritisak da se ovi rokovi ispoštuju te sva suđenja završe. Tribunal trenutno košta UN više od 300 milijuna dolara godišnje i taj budžet bi mogao biti smanjen.

Tužitelji na seminaru su predložili razne strategije kako bi se osiguralo financiranje suđenja, uključujući i prijenos postupaka na nacionalna pravosuđa. No Del Ponte je naglasila kako je suđenje Karadžiću ili Mladiću u Srbiji ili Bosni, gdje ih još mnogi smatraju herojima, "nezamislivo".

Tužiteljica je govorila i o nedostatku pomirdbe na Balkanu, unatoč naporima Tribunala u poslijednjih 13 godina da odgovorne privede pravdi.

"Ne vidim znakove pomirenja", rekla je. "Ni u Bosni, ni u Hrvatskoj. Istina je da sada malo žive u miru ali spremni su ponovno se početi boriti."

Pročitajte članak (IWPR)

Fausto Pocar poziva na pojačanu regionalnu suradnju: Predsjednik tribunala opisuje izazove pred sudom u trenutku kad sud ulazi u svoje poslijednje godine djelovanja.

Completion strategy progress report (2006)

Godišnji izvještaj za ICTR, ICTY i ICC (video): prvi dio, drugi dio (RealMedia)
opinioiuris @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 0
RH nije uspjela u zahtjevu da se pojavi kao "prijatelj suda" u slučaju trojice hrvatskih generala (Gotovina, Čermak i Markač) koji se terete za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene za vrijeme akcije "Oluja" 1995. U skladu s identičnim rješenjem u slučaju Prlić i dr., Hrvatska neće dobiti mogućnost iznijeti "interpretaciju povijesnih i političkih činjenica" u postupku u kojem nije stranka.

Vijeće je svoju odluku temeljilo na činjenici da je zahtjev RH nedovoljno precizan te da se tiče pitanja činjenica što je suprotno praksi Tribunala prema kojoj amicus ne može biti izvor činjenica koje treba dokazivati. ICTY i ICTR su u nekoliko slučajeva već ponovili kako su redoviti kanali za dokazivanje i iznošenje činjenica samo stranke u postupku (tužiteljstvo i obrana) te su i druge države upućivali da umjesto intervencije proslijede bilo tužiteljstvu bilo obrani dokaze koje imaju. Amicus curiae pred medjunarodnim tribunalima je uglavnom ograničen na iznošenje pravne problematike.

Tužiteljstvo se ranije oštro suprotstavilo želji Hrvatske da Tibunalu pomogne u "utvrđivanju istine", istaknuvši između ostaloga kako se zahtjev tiče pitanja nebitnih za utvrđivanje individualne kaznene odgovornosti pojedinaca te kako Hrvatska ne radi u interesu pravde nego svojem vlastitom interesu.

Nakon što je zbog pravnog neznanja Hrvatska izgubila mogućnost intervencije, hrvatski premijer Ivo Sanader je izjavio kako će materijali prikupljeni za prijatelja suda biti proslijeđeni obranama generala Gotovine, Čermaka i Markača što indicira kako intervencija u postupak nije bila nužna da bi se pomoglo u "utvrđivanju istine".

Pročitajte članak (IWPR)

Pogledajte razloge i kontekst dosadašnjih intervencija "prijatelja suda" pred ICTY i ICTR (McGill Faculty).
opinioiuris @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 17, 2006
Nakon događaja u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi te događaja 11. rujna 2001., javna je svijest o međunarodnim zločinima znatno ojačala. Već su i sami javni odgovori, vidljivi u uspostavljanju ad hoc tribunala od strane Vijeća sigurnosti i okupljanju međunarodne zajednice oko Međunarodnog kaznenog suda,napravili jako puno u promociji ideje da ne smije postojati nekažnjivost za međunarodne zločince.

Ipak, makar su to vrlo značajni koraci u pokušajima borbe s međunarodnim kriminalitetom, ta tijela, zbog svojih pravnih ovlasti, se nikako ne mogu pozabaviti svim oblicima počinjenih kaznenih djela koja nisu ograničena jednim domaćim pravosuđem bilo zbog svoje prirode bilo zbog transgraničnih faktora. Zbog toga, odgovor međunarodne zajednice na međunarodne zločine ovisi podjednako i o ekstrateritorijalnoj kaznenoj nadležnosti, sporazumima o međusobnoj pravnoj pomoći, izručenju i ostalim sredstvima legalne predaje. Također, s obzirom na temeljno pravilo da se osoba smatra nedužnom dok joj se ne dokaže krivnja te da svatko unutar nadležnosti određene države mora uživati temeljna minimalna jamstva zaštite ljudskih prava, odgovori na međunarodni zločin ne mogu biti bez ograničenja. Uvažavanje navodnog transnacionalnog počinitelja bjegunca je važan faktor u reakciji na međunarodni kriminalitet kroz prevenciju nekažnjivosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i teške povrede ljudskih prava.

Geoff Gilbert je profesor međunarodnog prava na Department of Law and Human Rights Centre, University of Essex, United Kingdom.



opinioiuris @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, listopad 12, 2006
Sudsko vijeće koje sudi šestorici bivših vojnih i političkih dužnosnika bosanskohercegovačkih Hrvata u slučaju "Prlić i drugi" odbilo je zahtjev hrvatske vlade da se u postupak uključi kao amicus curiae.

"Ne bi bilo u interesu pravde da se državi – čiji se bivši politički i vojni dužnosnici navode u optužnici kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata – odobri da se uključi u postupak u svojstvu prijatelja suda", istaknulo je vijeće dodajući kako se amicus u pravilu bavi pravnim pitanjima, a ne oblicima kaznene odgovornosti pojedinaca kojima se (ne) sudi.
 
Isti hrvatski zahtjev u slučajevima Gotovina te Čermak i Markač mogao bi doživjeti istu sudbinu. Makar su razlozi odbijenice pravno neznanje uloge amicusa i nevješti pokušaji skrivanja istinskih motiva, izgledno je da će u javnoj raspravi dominirati optuživanje tribunala i međunarodne zajednice za pristranost te aludiranje na antihrvatsku zavjeru onih koji "ne razlikuju agresora od žrtve".

Pročitajte članak (Feral)
opinioiuris @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 7, 2006
Alan TiegerTužitelj u procesu za ratni zločin protiv tri hrvatska generala tvrdi kako RH ne treba dodijeliti status amici curiae u ovom slučaju. Generali Čermak, Markač i Gotovina su optuženi da su počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti sudjelovanjem u joint criminal enterprise (JCE) za vrijeme i nakon operacije Oluja - hrvatske vojne operacije pokrenute u kolovozu 1995. radi zauzimanja regije Krajina koju su držali pobunjeni Srbi.

Optužnica tvrdi kako su bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i drugi hrvatski dužnosnici tvorili JCE čiji je cilj bio "trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine" nasiljem ili protjerivanjem.

Ranije ovog mjeseca, Vlada RH je izjavila kako želi "pomoći u utvrđivanju istine" glede navoda da su članovi državnog političkog vodstva bili dio JCE-a. Pravilo 74 (Rules of Procedure and Evidence) uređuje podneske amicus curiae-e odredbom da "ukoliko to smatra poželjnim za pravilno presuđivanje o predmetu, raspravno vijeće može pozvati ili odobriti državi, organizaciji ili osobi da pristupi raspravnom vijeću i iznese stavove o bilo kojem pitanju koje odredi raspravno vijeće."

2. listopada tužiteljstvo je odgovorilo zahtjevu RH za dodijeljivanjem statusa prijatelja suda. U odgovoru koji potpisuje Alan Tieger, tužitelji tvrde kako bi udovoljavanje zahtjevu RH predstavljalo presedan za druge strane da traže isto.

"Takva osnova za amicus curiae bi diktirala primanje bilo koje treće strane koja može iznijeti neki opći stav", navodi se u izjavi.

Tužiteljstvo argumentira kako RH nije zadovoljila kriterije koji su potrebni za pojavljivanje kao amicus prema pravilima Tribunala. Hrvatski zahtjev je nejasan glede kojih točno pitanja se želi obratiti Tribunalu, traži "podnošenje podnesaka glede širokih faktičnih pitanja", neke od zatraženih intervencija su "irelevantne" i nigdje se na navodi kako bi točno RH pridonijela radu, a da to okrivljenici već ne mogu napraviti sami, tvrdi odgovor, dodajući kako "podnositelj nije pokazao dostatnu nepristranost".

Ipak, nepristranost onog tko podnosi amicus dopis nije nužna; dapače, tribunal za Rwandu (ICTR) je povodom prijedloga Belgije da bude amicus u slučaju Bagasora jasno objasnio kako se ne zahtijeva nepristranost podnositelja već samo da podnositelj nije stranka u postupku te da niti ne može biti stranka, a ima jaki interes za predmet pred sudom.

Branitelj Ante Gotovine, Luka Mišetić, podržava zahtjev RH. Ovaj tjedan u odgovoru je uzvratio kako "Hrvatska ima jasni interes u osiguranju točnosti povijesnog zapisa" te kako RH nije pristrana i da "iako su interesi Hrvatske i optuženih ujednačeni u mnogim aspektima, oni nisu odvjetnici Hrvatske u ovom postupku".

Javna rasprava ipak još uvijek nije dotakla temeljno pitanje ovog spora: je li Hrvatska uopće optužena u ovom postupku i treba li joj "odvjetnik" pred sudom koji državi i politici niti nema mandat presuditi?

Pročitajte članak (IWPR)
opinioiuris @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 3, 2006
Protivljenje Busheve administracije Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) i dalje erodira: Bush je ukinuo sankcije u sektoru vojne pomoći 21 državi, među kojima je i Hrvatska, koje su ranije odbile potpisati sporazum iz članka 98.

Na osnovi Busheve odluke temeljene na Section 2007 American Servicemembers Protection Act, Hrvatska ponovno može primati američku vojnu pomoć, čime je ukinuta "kazna" za odbijanje potpisivanja sporazuma koji američkim državljanima pruža bjanko imunitet pred Međunarodnim kaznenim sudom, kojeg USA nije članica.

SAD je jedna od rijetkih država koja ne želi sudjelovati u radu ICC-a čiji je Statut 139 država potpisalo, a 90 već i ratificiralo. I bez SAD-a, ICC – novi stalni sud za ratne zločine u širem smislu - procesuira svoje prve slučajeve, istražuje situaciju u Darfuru i broji nove ratifikacije. Zemlje dosljednih i jasnih stavova glede poštivanja međunarodnog i humanitarnog prava, poput Hrvatske, oduprijele su se američkom zahtjevu za izuzećem od međunarodnih pravila.

Američka opozicija ICC-u je dugogodišnji diplomatsko-akademski spor u kojem SAD pokušava dokazati kako ICC pati od ozbiljnih mana koje ugrožavaju prava optuženika, kako je Statut protivan Bečkoj konvenciji o ugovorima, kako sud treba podčiniti Vijeću sigurnosti (u kojem USA ima veto) i slično. Akademska zajednica je sve prigovore odavno temeljito osporila ili prokazala kao nonsens.

Bez obzira što je ICC klub u koji se ulazi dobrovoljno, može se dogoditi da ICC uspješno preuzme nadležnost nad državljaninom zemlje koja nije članica ICC-a. Ako domaće pravosuđe nije u stanju ili ne želi ("unable or unwilling") procesuirati svog državljanina koji je počinio ratni zločin (bilo gdje) ili stranog državljanina koji je počinio ratni zločin na teritoriju države članice suda, slučaj preuzima ICC. To znači da bi američki mirotvorac u zemlji članici suda koja ima nepouzdano pravosuđe (kao što je Afganistan, koji doduše nije član) za mučenje odgovarao pred sudom kojeg zemlja njegovog državljanstva nije članica.

Članak 98. Statuta ICC-a predviđa mogućnost sklapanja tzv. SOFA sporazuma (Status Of Forces Abroad) koji predviđa da se osumnjičenik koji je pripadnik oružanih snaga u inozemstvu šalje natrag državi šaljiteljici koja preuzima proces, umjesto da ga procesuira lokalno ili međunarodno tijelo.

USA je pokušala prisiliti niz članica suda da potpišu sporazum temeljem članka 98. koji bi umjesto imuniteta za oružane snage predviđao imunitet za bilo kojeg državljanina SAD-a. Takvi Bilateral Immunity Agreements su uskoro postali poznati kao Bilateral Impunity Agreements. Javna akademska rasprava je zaključila da su takvi sporazumi sukladni obvezi suradnje sa sudom koju ima svaka članica samo pod određenim uvjetima (neke od njih je propisala EU u svojem naputku članicama kako se postaviti glede zahtijeva SAD-a).

Bush možda zaslužuje pohvalu zbog promjene politike (pa makar to činio iz čisto praktičnih razloga borbe protiv terorizma), no veću pohvalu zaslužuju države koje nisu pristale na ucjenu i javno odbile pridružiti se SAD-u u miniranju suda.

Ovo su neke od tih država

Statut ICC-a
opinioiuris @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 0
http://i3.photobucket.com/albums/y73/cadmus/bankimoon.jpKao jedini kandidat koji ima potporu svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, južnokorejski ministar vanjskih poslova Ban Ki-Moon se čini naijzglednijim osmim Glavnim tajnikom (Secretary General) Ujedinjenih naroda.

Procedura koja prethodi glasanju Security Council-a uključuje niz tzv. "straw polls" (anketa) u kojima se članice SC-a izjašnjavaju da li ohrabruju, dekuražiraju ili nemaju mišljenje glede kandidature pojedinog kandidata. Poslijednja anketa je bila prva koja je pokazala da su se glasovi stalnih članica grupirali odvojeno od glasova rotirajućih članica, što indicira vjerojatnost glede pitanja bi li se određeni kandidat mogao suočiti sa vetom stalne članice.

Ostalih pet kandidata, osim Ki-Moona, su dobili barem jedan "dekuražujući" glas od stalne članice, što efektivno osuđuje njihovu kandidaturu na propast. Povlačanjem Sashi Tharoor-a, trenutnog Podtajnika za javne informacije UN-a, Ki-Moonov očekivani uspjeh je zacementiran. Indijac Tharoor se povukao nakon što je saznao da se jedna stalna članica protivi njegovoj kandidaturi.


Povijesno gledano, uloga Glavnog tajnika dodijeljivana je geografskom rotacijom pa bi prema tome idući SG trebao dolaziti iz Azije.

Očekuje se da će se Vijeće sigurnosti sastati u ponedjeljak, 9. listopada, gdje će formalno glasati o potvrdi kandidata koji će onda biti upućen Glavnoj skupštini (General Assembly) na odobrenje u skladu s člankom 97 Povelje UN-a.

Pročitajte intervjue većine kandidata

Informacije o kandidatima
opinioiuris @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, listopad 2, 2006
Par mjeseci prije početka procesa Norac-Ademi okončan slučaj Gospić.
Primanjem odbijenice ustavne tužbe od Ustavnog suda RH Mirko Norac je iscrpio sve pravne lijekove u postupku koji se protiv njega vodio za zločine u Gospiću te je sada pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora dok je suoptuženi Tihomir Orešković osuđen na 15. No Mirko Norac će se ponovno naći na optuženičkoj klupi za par mjeseci, ovog puta u slučaju Norac-Ademi.


Prvi nalog za Norčevim uhićenjem izdan je još 2001., no Norac se nije predao dok nije dobio garanciju da neće biti izručen Hagu. ICTY je tada potvrdio da za slučaj Gospić nema optužnicu i da taj incident može procesuirati Hrvatska (Haški tribunal ima pravo primata na slučajeve).

Norac je na riječkom sudu bio optužen za zločine protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva i nepoštivanje međunarodnog prava. U ožujku 2003. Norac i Orešković su osuđeni dok su Rožić i Canić oslobođeni.

Godinu dana kasnije ICTY je ipak optužio Norca po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti za zločine protiv zarobljenika i civila ali ovaj put za incident u Medačkom džepu, klasteru srpskih sela u obliku prsta 150km južno od Zagreba, uz Rahima Ademija koji je optužen još 2001. zajedno s preminulim Bobetkom. U rujnu 2005. Tribunal je predmet Norac-Ademi prepustio hrvatskom sudstvu, a početak tog suđenja se očekuje krajem ove godine.

Preuzmite incijalnu optužnicu u slučaju Norac (ICTY)

Ne postoji zadani kriterij koji presuđuje u odluci da se neki postupak prenese na lokalno pravosuđe. Službenici Tribunala navode očite uvjete kao što su neovisnost sudstva i pravo na pravično suđenje, no ostali kriteriji uglavnom ovise od države do države.

U Hrvatskoj su 2005. identificirane 3 prepreke većem broj referral-a: nejasnoće u zakonodavstvu glede zapovjedne odgovornosti, povezan problem zabrane retroaktivnosti kaznenih propisa i procesne nejasnoće oko upotrebe haških dokaza pred hrvatskim sudovima. Kao posebni problem istaknuta je etnička pristranost koja je dokumentirana izvještajem OSCE-a.

Nakon konačnog okončanja jednog postupka koji je završio osuđujućom presudom, Mirko Norac uskoro ulazi u još jedan koji je ujedno i prvi slučaj  prebačen s Tribunala na domaće sudstvo.
opinioiuris @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.