Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - studeni 2006
četvrtak, studeni 30, 2006
U priopćenju Tribunal zaključuje kako Šešelj ozbiljno ugrožava svoje zdravlje odbijanjem hrane, lijekova i medicinske skrbi u pritvoru Haškog tribunala te da će se ukoliko tako nastavi u skoroj budućnosti pojaviti medicinska nužnost koja opravdava medicinsku intervenciju. Tribunal je podsjetio da je predan svojoj obvezi zaštite fizičke dobrobiti osoba koje drži u pritvoru pa je u skladu s njom Šešelj prebačen u nizozemsku zatvorsku bolnicu gdje se njegovo stanje pomno prati i gdje postoji garancija za hitnu medicinsku intervenciju ukoliko se to pokaže nužnim.

Šešelj, koji pije jedino vodu, odbija hranu i medicinsku pomoć od 11. studenog i makar kontaktira sa nizozemskim liječnikom koji radi sa pritvorenicima u pritvorskoj jedinici, odbija liječenje od strane ovog ili bilo kojeg drugog nizozemskog liječnika. Kako bi odgovorio na odbijanje liječničke skrbi nizozemskih doktora, Tribunal je zatražio od Šešelja da identificira doktora/e koji su njemu prihvatljivi, što je on i učinio naznačivši doktore iz više zemalja kao prihvatljive, uključujući Srbiju i Francusku. Šešelj se ipak odbio sastati se sa francuskim doktorom koji je doputovao u Hag posebno kako bi ocijenio njegovo stanje. Tribunal je zatražio od Šešelja i da imenuje srpskog doktora ili grupu doktora koje smatra prihvatljivim no unatoč namjeri tribunala da udovolji zahtjevu, Šešelj to do danas nije učinio.

Razlozi za štrajk glađu su raznoliki i mijenjaju se. Nekolicini zahtjeva koje je Šešelj istaknuo u predpostupku je udovoljilo Tajništvo, uključujući nenadzirane posjete žene, osiguranje prostorija za pripremu obrane i priznavanje njegovih pravnih savjetnika. No neki zahtjevi su manje poznati javnosti, kao primjerice zahtjev da Tribunal naloži državi da odmrzne sredstva koja Šešelj drži na stranim bankovnim računima.

Do sada Tribunal nije uspio uvjeriti Šešelja da je pravi forum za većinu njegovih zahtjeva ipak sudnica u kojoj će biti pravično i nepristrano saslušani u skladu s najvišim standardima međunarodnog prava.

opinioiuris @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 20, 2006
Bivši srpski političar u svjedočenju na suđenju šestorici visokorangiranih srpskih dužnosnika je ustvrdio kako je Milošević želio zračne napade NATO snaga 1999. jer su mu pružili razlog da eliminira opoziciju u Srbiji i etnički očisti Kosovo. Radomir Tanić, dvostruki agent srpske i britanske obavještajne službe, danas ima novi identitet kroz program zaštite svjedoka pa je svjedočio pod zaštitnim mjerama, koristeći staro ime i iskrivljeni glas i sliku lica.

Tanić je opisao političku situaciju u Srbiji 1998. i 1999. u postupku protiv bivšeg srpskog predsjednika Milana Milutinovića, bivšeg zamjenika premijera Jugoslavije Nikole Šainovića, bivšeg načelnika stožera JNA Dragoljuba Ojdanića i policijskih vojnih dužnosnika Sretena Lukića, Nebojše Pavkovića i Vladimira Lazarevića, optuženih za zločine na Kosovu koji uključuju ubojstvo stotine Albanaca i prisilni premještaj oko 800 000 civila.

Između '95. i '97. Tanić i Ratko Marković, bivši potpredsjednik srpske vlade, sudjelovali su u tajnim pregovorima sa kosovskim Albancima kako bi razriješili status pokrajine. Ipak 1997. Milošević se počeo pripremati za puni rat na Kosovu što je postalo jasno nakon sastanka sa Dušanom Mihajlovićem (tadašnjim šefom stranke Nova Demokratija čiji član je bio i Tanić) gdje je Milošević Taniću izjavio kako mora žrtvovati civile (uključujući Srbe) kako bi dobio razlog da započne rat. Zbog opozicije u parlamentu Milošević je imao problema u implementaciji svoje politike prema Kosovu pa je odlučio pokrenuti "privatni rat" u regiji, tvrdi svjedok.

Milošević je uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja koja je zaobilazila glavni stožer JNA, državnu sigurnosnu službu, vladu, skupštinu i ostale kanale, kroz koju je imao potpunu kontrolu nad srpskom policijom, vojskom i tajnom službom koje je koristio kako bi isplanirao vojne operacije na Kosovu koje su počele 1997. U toj liniji važnu je ulogu imao Šainović koji je prenosio zapovijedi od Miloševića srpskoj policiji i vojsci.

Kada je bio u kućnoj posjeti Momčilu Perišiću, Perišić je Taniću pokazao pismo kojim je kod Miloševića protestirao zbog ilegalnog korištenja vojske na Kosovu i zaobilaženja zapovjedne strukture. Tanić tvrdi da mu je Perišić rekao da Milošević zapovijeda policijom i vojskom kroz Pavkovića.

Uz pomoć suradnika Milošević je na Kosovu stvorio "spiralu terora" koja je generirala stvaranje novih "boraca za slobodu" među tada malim pobunjeničkim skupinama na Kosovu što je ubrzo rezultiralo kaosom na Kosovu i porastom albanskog terorizma.

Na primanju u njemačkoj ambasadi u Beogradu 1998. član JUL-a Mire Marković (poznate i kao Lady Macbeth) Vladimir Štambuk, rekao je Taniću da srpske vlasti nemaju ništa protiv "bombardiranja Jugoslavije manjih razmjera". Štambuk je rekao da bi bombardiranje pružilo izgovor za "čišćenje srpske opozicije i albanskih terorista na Kosovu", što su navodno prečuli i britanski i njemački ambasador.

Sudsko vijeće odlučilo je ne prisiliti Tanića da otkrije identitet trojice izvora svojih informacija i odlučit će kasnije hoće li dodijeliti značaj tom svjedočenju.

Chamber didn't force Tanić to reveal his "sources" (SENSE)

Pročitajte članak (IWPR)

opinioiuris @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 14, 2006
Sud Bosne i Hercegovine, poseban sud uspostavljen za kažnjavanje ratnih zločina, osudio je Radovana Stankovića na 16 godina za silovanja i druge zločine protiv čovječnosti počinjene u bosanskom gradu Foči 1992. Stanković je prvi optuženik čiji je slučaj prebačen na nacionalni sud u sklopu "izlazne strategije" Haškog tribunala, u skladu s pravilom 11 bis.

Prema optužnici Stanković je upravljao kućom u Foči u kojoj su bosanski Srbi zadržavali bosanske žene i muslimanke, od kojih su neke imale samo 12 ili 14 godina, kako bi ih seksualno iskorištavali. Stanković i njegova grupa tretirali su žene kao njihovo osobno vlasništvo, a djevojke i žene su bile izložene repetativnim silovanjima i seksualnim napadima. Stanković je repetativno silovao, napadao i prijetio dvjema ženama te prijetio silovanjem drugima.

Današnja presuda opravdava povjerenje koje je u postupku dovršavanja svog rada prenošenjem slučaja Tribunal pružio bosanskom pravosuđu koje je primilo sustavnu edukaciju i pomoć stranih stručnjaka te ovom presudom pokazalo da ima stručnost i "know-how" potreban za kvalitetno i nepristrano suđenje u postupcima ratnih zločina. Tribunal je u svojem priopćenju podsjetio kako je Tribunal čvrst u namjeri da pomaže lokalnim sudovima u provođenju tih postupaka u skladu s međunarodnim standardima pravičnog suđenja.  S obzirom da se o tome u hrvatskoj javnosti ne govori, treba se barem nadati i da hrvatski sustav spremno surađuje s Tribunalom kako bi osigurao dovoljnu razinu profesionalnosti u suđenjima koja prethodeSlučaj Glavaš za sada nije ulio preveliko povjerenje u know-how hrvatskih sudaca i tužitelja.

Haški tribunal je do danas prebacio 11 optuženika na lokalne sudove što je malo u uspredbi s brojem slučajeva koji su pred sudom - od 161 optuženog, suđenja za njih 97 su završena. Tribunal trenutno vodi postupke protiv 23-ice optuženih istovremeno.

U istom trenutku neposredno pred početkom postupka se nalaze i Ramush Hardinaj (ratni zapovjenik OVK), Vojislav Šešelj (vođa srpskih radikala), Rasim Delić (ratni zapovjednik Armije BiH), Ljubo Boškoski (bivši ministar unutarnjih poslova Makedonije), Dragomir Milošević (bivši general vojske bosanskih Srba optužen za granatiranje Sarajeva) i Jovica Stanišić i Frenki Simatović, obojica šefovi srpske državne sigurnosne službe optuženi za zločine u Hrvatskoj i BiH.


opinioiuris @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 10, 2006
Makar je u svojoj knjizi naveo kako je Martić naredio granatiranje Zagreba 2. svibnja 1995., bivši član medicinskog korpusa francuskog bataljuna UN-a izjavio je da nakon analize Martićeve osobnosti vjeruje da ne samo da Martić nije naredio napade, koje je opisao kao "očajnički čin samoobrane", nego je i preuzeo odgovornost za ono što su učinili njegovi podređeni. Doktor, bivši francuski pukovnik, UNPROFOR-ac, pisac i ambasador i počasni građanin RSK Patrick Barriot svjedočio je u slučaju Martić kao prvi svjedok obrane koji se ne identificira kao Srbin ili pravoslavni kršćanin.

Barriota je pri kraju 1994. predsjednik RSK Milan Martić imenovao kao službenog predstavnika RSK u Parizu što je rezultiralo njegovim otpuštanjem iz francuske vojske nakon 25 godina službe. U svjedočenju je rekao kako nije vidio povrede prava Hrvata, Muslimana ili drugih skupina za boravka u Krajini - upravo suprotno, "uživali su ista prava kao i Srbi". Kako bi to ilustrirao, naveo je primjer glinske bolnice u kojoj je volontirao gdje su doktori "davali krv čak i Muslimanima" na što ga je sudac Hoepfel upitao nije li normalno da doktori to rade. Barriot je odgovorio da je prirodno da doktori pacijente tretiraju različito u vrijeme rata no toga u Krajini nije bilo. Bijeg Hrvata iz Krajine Barriot je objasnio teškom ekonomskom situacijom.

U unakrsnom ispitivanju tužitelj je prošao kroz Barriotovu bibliografiju jer je s partnericom Eve Crepin napisao 5 knjiga i više od stotinu članaka o Krajini, gdje je moguće pronaći rečenice poput "As a French citizen, I would like to refresh your memories of our French history, the times when the bells of Notre Dame proclaimed to France and Christiandom the tragic defeat of the Serbian Prince Lazar." Makar je tvrdio da je cilj knjiga i članaka bio "dokumentiranje istine", plodni autor je priznao kako je napisao i ponešto što nije bilo točno. Tako je za podatak da je Martić naredio granatiranje Zagreba rekao da je napisan u doba kad se oslanjao na "netočne informacije, a ne činjenice". No među novim činjenicama Barriot je spomenuo samo analizu Martićeve osobnosti na temelju koje zaključuje da je to nemoguće.

Raketiranje Zagreba u svibnju 1995. nazvao je "očajničkim činom samoobrane" jer je Hrvatska prethodno napala Srbe u Zapadnoj Slavoniji. Makar su Hrvati ubijali civile, tvrdi Barriot, u svom odgovoru Srbi su ciljali samo "vojne objekte u Zagrebu" (poput Klaićeve bolnice, HNK ili kompleksa gimnazija u Križanićevoj, recimo). Sedmero ubijenih i oko 200 ranjenih Barriot je nazvao "kolateralnom štetom" usporedivom s onom uzrokovanom NATO bombardiranjem SRJ.

Pročitajte članak (SENSE)

Raketiranje Zagreba: Osveta za vojnički poraz tijekom Bljeska (Vjesnik, PDF)
opinioiuris @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 8, 2006
U ponedjeljak 23. listopada Crna Gora je formalno ratificirala statut Međunarodnog kaznenog suda te time povećala ukupni broj država članica suda na 103. Statut za Crnu Goru vrijedi od 3. lipnja 2006, dana sukcesije bivše Srbije i Crne Gore.

U srijedu 1. studenog Čad je ratificirao statut i postao 104 članica.

Ovom poslijednjom ratifikacijom ICC je stekao personalnu i teritorijalnu nadležnost i nad zapadnim Darfurom, dok je nadležnost nad istočnim Darfurom već prenesena na sud rezolucijom Vijeća sigurnosti 1593 (2005).

ICC Now

Briefing Paper on the implications of Chad's ratification in light of the Darfur crisis (Citizens for GLobal Solutions, PDF)

Target zemlja za ovaj mjesec za Universal Ratification Campaign je Mauritanija

opinioiuris @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Obje stranke u postupku protiv šestorice čelnika Herceg Bosne složne su u ocjeni da je predloženo smanjenje vremena dodijeljeno tužitelju nepravedno kako za žrtve tako i za optuženike. Prijedlog Raspravnog vijeća da skrati izlaganje tužitelja za četvrtinu (sa 400 na 300 sati) predstavljalo bi zapravo ukupno skraćivanje za trećinu vremena jer je vijeće već skratilo vrijeme za 50 sati. Sva dodatna skraćivanja, rekao je tužitelj Kenneth Scott, supstantivno će ugroziti pravednost suđenja, podsjetivši suce da "žrtve zaslužuju pravdu" i da bi sve "manje od toga bila sramota".

Obrana se složila sa tužiteljem tvrdeći da bi takva odluka imala posljedice na vrijeme dodijeljeno obrani u kasnijim stadijima postupka. Peter Murphy, koji zastupa Brunu Stojića, primijetio je kako mu se čini da "fokus ovog suđenja se sve više udaljuje od potrage za istinom" i sve više nalikuje "vježbi u poštivanju rokova postavljenih van ove institucije".

Sudac Stephen Trechsel je podsjetio stranke da je Vijeće sigurnosti UN-a od stava da sva suđenja moraju završiti do kraja 2008., dodajući da je Rusija najavila veto na inicijativu da se produži mandat Tribunala nakon isteka roka.

Američki odvjetnik Michael Karnavas, branitelj Jadranka Prlića, primjetio je da ICTY i suci moraju odlučiti hoće li služiti Vijeću sigurnosti ili interesima pravde. U svom nastupu Karnavas se nije suzdržao, a da ne pita retoričko pitanje: bi li predsjednik SAD-a Bush, američki ambasador u UN-u Bolton ili ruski predsjednik Putin željeli da im se ovako sudi. "Optuženi zaslužuju suđenje kakvo bismo htjeli za sebe", zaključio je Karnavas.

Pročitajte članak (SENSE)


Pravda na štopericu (Jutarnji list)

opinioiuris @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 5, 2006

Centar za tranzicijsku pravdu (ICTJ) izdao je priopćenje povodom presude donesene Sadamu Huseinu nazvavši ju važnim ali nedostacima opterećenim korakom u iračkoj potrazi za pravdom. Suđenje je prema mišljenju centra "fell short of fairness standards and in other crucial areas" pa se ICTJ nada detaljnom preispitivanju odluke u žalbi.

Miranda Sissons, šefica ICTJ-ovog programa za Irak ističe kako je slučaj Dujail bitan presedan za Srednji istok i Irak jer se radi o suđenju bivšem čelniku od strane domaćeg suda što je rijetkost, no Tribunal je ipak bio opterećen političkim upletanjima, uključujući uklanjanje nekoliko sudaca, rupama u dokazima i povredama standarda pravičnog suđenja.

Prema mišljenju ICTJ-a tri cilja koja Irački Visoki Tribunal nije ostvario su:


  • The most serious external challenge faced by the Tribunal was that of political interference, both from the Higher National Commission for De-Ba‘athification and from Iraqi political leaders. The removal of judges and other Tribunal officials on political grounds cast doubt on the Tribunal’s independence, and put pressure on the judges’ ability to be impartial. 
  • The requirements of crimes against humanity were not adequately argued during the course of the trial, nor were the respective roles of the regime’s institutions in committing the crimes demonstrated clearly. Both of these shortcomings resulted in gaps in the evidence.
  • The Tribunal failed to meet minimum fair trial guarantees, including: adequately specifying the charges; ensuring the right to confront witnesses; and providing equal opportunities for the prosecution and defense to gather and present their evidence.
Pročitajte priopćenje

ICTJ briefing paper: The creation and first trials before the Supreme Iraqi Criminal Tribunal (PDF 2005.)

ICTJ Iraq page
opinioiuris @ 18:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 2, 2006
Irački Visoki Tribunal (IHT) će u nedjelju izdati svoju prvu dugo očekivanu presudu u tzv. slučaju Dujail u kojoj će se morati izjasniti o vlastitoj legitimnosti, slično kao što je ICTY morao učiniti po žalbi u slučaju Tadić. Bit će zanimljivo vidjeti kako će vijeće odgovoriti na argumente obrane Saddama Husseina koja tvrdi kako IHT nije legitimno sudsko tijelo jer je stvoren od strane okupacijskih snaga što se protivi Ženevskim konvencijama te kako je procesuiranje Saddama na iračkom sudu nespojivo s imunitetom koji uživa čelnik države prema iračkom pravu. Tužitelj je ovome kontrirao tvrdeći kako je irački demokratski izabrani parlament naknadno odobrio Statut Tribunala 2005. dajući mu tako potreban legitimitet i istovremeno odbacujući imunitet za progon.

Vijeće će morati odgovoriti i na prigovore obrane na navodnu pristranost predsjedavajućeg suca, Ra'uf Abdel-Rhaman-a, zbog članstva u anti Ba'athskoj organizaciji te navode optuženih da su fizički zlostavljani u pritvoru, što bi na osnovi međunarodnih presedana mogla biti osnova za odbacivanje slučaja.

Srž odluke mora donijeti analizu jesu li razni postupci Ba'ath režima (koji uključuju granatiranje šijitskog grada Dujaila u sjevernom Iraku, uništavanje kuća i zaliha vode, mučenje i smrt 50 ljudi za vrijeme ispitivanja, sumarno grupno suđenje 148 ljudi na Sudu revolucije i njihovu egzekuciju) zločini protiv čovječnosti. Da bi zločin protiv čovječnosti bio dokazan, prema članku 12. Statuta potrebno je utvrditi široko i sustavno mučenje, nečovječno postupanje i/ili ubojstvo civila.

Da bi opravdao osuđujuću presudu, IHT mora objasniti kako se svaki od osmorice optuženih može smatrati odgovornim za navodne zločine. Na temelju individualne i zapovjedne odgovornosti Tribunal će vjerojatno osuditi Saddama Husseina i njegovog polubrata Barzana Ibrahima (bivšeg šefa Makhubarat obavještajne službe) zbog izdavanja naredbi ili nekažnjavanja podčinjenih. Na osnovi nurenberškog presedana iz slučaja Alstoetter, čelnik Sadamovog Suda revolucije Awad al-Bandar mogao bi biti odgovoran ako Tribunal zaključi da je naredio pogubljenja znajući da je suđenje očito nepravično i da se njegov sud koristi kao dio sustava za napad na civilno stanovništvo. Stručnjaci vjeruju da će neki ili svi manje poznati optuženici - Mizhar Abdullah Ruwayyid, Abdullah Kazim Ruwayyid, Ali Dayih i Mohammed Azawi Ali - biti oslobođeni ukoliko sud ne nađe načina da objasni kako su znali ili morali znati da će nad susjedima koje su prokazali biti izvršen zločin protiv čovječnosti.

Konačno, Tribunal će dati mišljenje i o obrambenoj strategiji "rata protiv terorizma" u kojoj je obrana postupke optuženih prikazala kao legitimne napore u borbi i zaustavljanju terorizma i pobunjeništva u Dujailu 1982. čime će se zapravo izjasniti o granici između legitimnog i nelegitmnog odgovora vlada na terorizam. U kontekstu američkog odgovora na terorizam invazijom Afganistana i Iraka, odluka o propocionalnosti i nužnosti odgovora na terorizam u slučaju Ba'ath režima imat će implikacije međunarodnog presedana i van granica Iraka.


opinioiuris @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.