Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - prosinac 2006
srijeda, prosinac 27, 2006
Žalbeno vijeće Visokog iračkog tribunala potvrdilo je smrtnu presudu Sadamu Husseinu za zločine protiv čovječnosti počinjene u iračkom gradu Dujail. Makar samu egzekuciju moraju potvrditi predsjednik Jalal Talabani i potpredsjednici Abdul-Mahidi i Al-Hashimi, sud je preko glasnogovornika poručio da će "snagom zakona" provesti odluku čak i ukoliko usmrćenje ne bude odobreno. To potvrđuje predviđanja da je George Bush odlučio učiniti sve da svojim biračima za Božić pokloni Saddamovu glavu na pladnju, no vrijeme je brzo proteklo pa se sada "lovi" barem početak 2007. (jer Sadama očekuje još jedan proces u siječnju). Odlučnost suda da pogubi Saddama posebno je zanimljiva u kontekstu višestrukih Talabanijevih izjava u kojima se osobno protivi smrtnoj kazni i poručuje da neće potpisati smrtnu presudu.

Talabani je ipak svoju ovlast delegirao na svog šiitskog potpredsjednika koji će se vjerojatno pridružiti kurdskom potpredsjedniku u odobravanju smrtne kazne. Hussein je naime bio optužen za zločine protiv Kurda za vrijeme tzv. Anfal kampanje, a šiitska vlada podržava brzo pogubljenje. Nakon potvrđivanja kazne, prema Statutu VIT-a (PDF dokument) kazna se mora izvršiti u roku od 30 dana.

U svom prepoznatljivom stilu, Bijela kuća je poručila da je ova odluka "važan korak u naporima iračkog naroda da vladavinu tiranina zamijeni vladavinom prava." Glasnogovornik je istaknuo da su Sadamu pruženi "pravičan postupak i prava koja je uskraćivao Iračanima". No postupak su mnogi pravnici ocijenili problematičnim, a međunarodne udruge su istaknule da u mnogočemu nije zadovoljio standarde međunarodne pravde.

Od samog početka Saddamovo suđenje izazvalo je kontroverzu jer je umjesto međunarodnog tribunala osnovan irački ad hoc tribunal koji sudi po iračkom pravu što je svojevrsna kopija nurenberškog procesa u kojem su okupacijske sile osnovale domaći sud na kojem se sudi poraženima (victor's justice). Irački tribunal spada u kategoriju tzv. "internacionaliziranih" sudova i tribunala kao što su oni u Sierra Leone-u, Kambodži, Kosovu ili u Istočnom Timoru. Sudovi u I. Timoru i na Kosovu su možda najsličniji jer su produkt UN-ove administracije teritorijem kakvu ima i Amerika kao okupacijska sila u Iraku.

No makar sudi po iračkom pravu, VIT sudi u postupku za međunarodno kazneno djelo pri čemu je dužan poštivati visoke i "oštrije" standarde pravde. U postupcima za ratne zločine mora postojati visoka razina profesionalnosti uparena sa primjenom najviših međunarodnih standarda. Husseinov odvjetnik oštro je kritizirao prepuštanje slučaja iračkom pravosuđu i ustvrdio da bi slučaj trebao preuzeti odbor međunarodnih stručnjaka te da bi Sadamovo suđenje trebalo ponoviti pred međunarodnim tribunalom. Centar za tranzicijsku pravdu imao je tri ozbiljna prigovora na presudu (politički utjecaj, rupe u dokazima, minimalni standardi pravičnog suđenja) koja nisu riješena na drugom stupnju što znači da u konačnici nije otklonjena sumnja da će Sadamu Husseinu biti oduzet život nakon postupka koji nije zadovoljio nužne međunarodne standarde.

BBC Timeline

Grotian Moment Blog 

hr.digg|prijavi
opinioiuris @ 01:52 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 18, 2006
Bivši zarobljenici svjedočili su o sustavnom zlostavljanju Muslimana od strane hrvatskih snaga u BiH u logorima u Ljubuškom i Gabeli u kojem su pripadnici HVO-a gasili cigarete na tijelima bosanskih Muslimana, tukli ih i uskraćivali im hranu i vodu 1993. Jadranko Prlić i petorica ostalih čelnika Hrvatskog vijeća obrane i odmetnute Herceg-Bosne optuženi su za zlostavljanje i etničko čišćenje Muslimana i ostalih ne-Hrvata u zapadnoj Bosni između 1991. i 1994.

Zaštićeni svjedok govorio je o fizičkom i psihičkom zlostavljanju u bolnici u Stolcu nakon čega je onesviješten otpravljen u Gabelu gdje ga je Marinko Marić udarao "kao da je nogometna lopta". Zatvorenici u Gabeli nisu dobivali hranu i vodu dulje vrijeme, a zapovjednik logora Boško Previšić ustrijelio je zatvorenika koji je skrivao štrucu kruha. "Ljudi su pili urin kad se ohladio", rekao je svjedok dodavši da je bio "kost i koža, kao kostur".

Svjedok Ismet Poljarević koji se predao HVO snagama prebačen je u logor u Ljubuškom gdje je upoznao ljude koji su uhićeni zbog dostavljanja hrane civilima. Poljarević nije zlostavljan, ali je svjedočio o uvjetima logora u kojem su zatvorenici prisiljavani na rad, a 30 zatvorenika je ugurano u malu sobu sa 10 deka gdje su ležali jedan na drugom. Nakon premještaja u prostore fakulteta u Mostaru, Poljarevića su tri dana i noći tukli pripadnici HVO-a jer nije htio prihvatiti posao vozača HVO-a.

Suđenje u predmetu Prlić i ostali se nastavlja nakon Novogodišnje pauze.

Pročitajte članak (IWPR)
opinioiuris @ 14:14 |Komentiraj | Komentari: 0
Visoki izraelski sud pravde objavio je odluku u kojoj ponašanje izraelskih vojnih snaga uključenih u "ciljana ubojstva" palestinskih terorista proglasio sukladnim običajnom međunarodnom pravu. Sud u odluci objašnjava:

"Ispitivanje 'ciljanih ubojstava' - u našem kontekstu, preventivni napadi koji uzrokuju smrt terorista ali nekad i nedužnih civila - pokazalo je da je pitanje legalnosti preventivnog udara u međunarodnom običajnom pravu složeno...Rezultat tog ispitivanja je da takvi udari nisu uvijek dozvoljeni niti su uvijek zabranjeni. Pristup međunarodnog običajnog prava primjenjivog na oružani sukob međunarodne prirode je taj da se civili štite od napada vojske. Ipak, ta zaštita ne postoji glede onih civila "za ono vrijeme za koje aktivno sudjeluju u sukobima" (čl. 51, st. 3 Prvog protokola). Ozlijeđivanje takvih civila, čak i ako je rezultat smrt, dozvoljeno je pod uvjetom da ne postoji sredstvo kojim im se može manje naštetiti i pod uvjetom da nevini civili u blizini nisu ozlijeđeni. Ozljede moraju biti proporcionalne. Proporcionalnost se određuje prema testu vrijednosti koji uravnotežuje vojnu korist i štetu civilima. Kao što smo vidjeli, ne možemo odrediti da je preventivni udar uvijek legalan, kao što ne možemo utvrditi da je uvijek nelegalan. Sve ovisi o pitanju dopuštaju li standardi međunarodnog običajnog prava glede međunarodnog sukoba taj preventivni udar ili ne."


Makar Izrael nije potpisao ni ratificirao Protokol I Ženevskih konvencija, Visoki sud priznaje da je on postao dio običajnog međunarodnog prava. Iako izgleda kao dopuštenje za ciljano ubijanje, ova odluka potvrđuje vezanost ponašanja u sukobu uz pravila koja vrijede za sve bez iznimke - običajno međunarodno pravo.

Odluka suda na engleskom

Pozadinu slučaja možete pronaći ovdje.
opinioiuris @ 09:44 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 17, 2006
Crna Gora je zatražila da je se izuzme iz slučaja u kojem se zajedno sa Srbijom nalazi na tuženoj strani u postupku za genocid u Bosni. BiH je tužbu podnijela 1993. protiv tadašnje Jugoslavije, a rasprava je počela u veljači ove godine nakon 13 godina pravnih komplikacija. Izlaganja stranaka su završena u svibnju, no mjesec dana kasnije Crna Gora se sa 55% glasova otcijepila od Srbije pri čemu je Srbija ostala jedini sukcesor bivše države.

BiH tvrdi kako je Beograd odgovoran za povrede međunarodne konvencije o genocidu tj. za genocid na teritoriju BiH te traži ratnu odštetu za ubojstva, mučenja i razrušavanje BiH. Obrana Srbije je da makar je bilo premještanja muslimana tokom rata, nema dokaza o posebnoj namjeri za genocid (namjera za uništenjem cijele ili dijela tzv. zaštićene grupe) što znači da nije došlo do povrede obveza iz konvencije. Crna Gora usprotivila se tvrdnji BiH da dijeli odgovornost za genocid, pokušavajući si osigurati izlaz iz moguće nepovoljne presude koja bi mogla značiti isplatu milijunskih šteta za Srbiju i Crnu Goru.

International Court of Justice je sud UN-a za rješavanje sporova između država i ne sudi pojedincima, a nemoguće je odrediti koliko će trebati 16-orici sudaca da donesu odluku.

(IWPR)
opinioiuris @ 02:34 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 13, 2006
Branitelji trojice bivših časnika JNA optuženih za masakr civilnog stanovništva u Vukovaru 1991. su dovršili izlaganje koje je započelo 29. kolovoza i za vrijeme kojeg je svjedočilo 36 svjedoka obrane. 14-tjedno iznošenje obrane obilježila su kontradiktorna svjedočanstva.

Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin terete se za zapovijedanje i nadgledanje vojnika koji su ubili više od 200 hrvatskih civila u Vukovaru nakon što su ga osvojile snage JNA. Optužnica tvrdi da je oko 300 pacijenata Vukovarske bolnice 20. 11. 1991. ukrcano na autobuse te odvezeno na farmu Ovčara gdje su zlostavljani, a najmanje 200 je ubijeno.

Obrana Mile Mrkšića svjedocima je dokazivala kako je Mrkšić navečer 20.11. putovao u Beograd pa nije obaviješten o zlostavljanju hrvatskih zarobljenika što je u suprotnosti sa iskazom svjedoka Tužitelja koji je tvrdio da su izvijestili Mrkšića da su zarobljenike tukli.

Šljivančaninovi svjedoci su tvrdili kako, suprotno navodima optužnice, Šljivančanin nije bio zadužen za evakuaciju zarobljenika iz Vukovarske bolnice što proturiječi ranijim iskazima istih svjedoka Tužitelju u kojima terete Šljivančanina.

Miroslav Radić također se odlučio za alibi pozivajući svjedoke koji će potvrditi da nije sudjelovao u masakru jer je bio na zabavi u Vukovaru za vrijeme počinjenja.

Tužitelj Marks Moore je najavio da će tražiti dopuštenje da pozove daljnje svjedoke za rebuttal.

Pročitajte članak (SENSE)
opinioiuris @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 11, 2006
Antikomunistički diktator Augusto Pinochet koji je vladao Čileom željeznom šakom od 1973. do 1990. umro je od srčanih komplikacija u 91. godini. U trenutku smrti Pinochet je bio optuženik u tri slučaja masovnih povreda ljudskih prava za vrijeme njegove vladavine i za izbjegavanje poreza. Poslijednje godine njegova života obilježile su pravne bitke (od kojih je najpoznatija ona za imunitet) no nikad nije osuđen. Loše zdravlje uporno je držalo Pinocheta van pritvora i podalje od pravde, a na kraju mu je pomoglo da pobjegne pravdi u potpunosti i zauvijek.

Augusto Pinochet Ugarte se rodio 1915. kao šesto dijete carinskog službenika, a sa 18 je upisao vojnu školu gdje je postepeno napredovao. Tri tjedna nakon što ga je 1973. marksist Salavador Allende (legalno izabrani predsjednik) imenovao vrhovnim zapovjednikom Pinochet je u puču koji je sponzorirala CIA preuzeo vlast. U roku od godinu dana Pinochet se proglasio Poglavarom nacije te konačno i predsjednikom nakon čega je ukinuo parlament, zabranio sindikate i osnovao tajnu policiju Dina (Direccion de Inteligencia National).

Represija oponenata režima vrhunac je doživjela u ranim godinama no ostala je oruđe vlasti do samog kraja. Izvještaj iz 1996. tereti režim za više od 3000 dokumentiranih smrti i nestanaka, a kasniji izvještaj je dokumentirao navode o mučenju u skoro 30 000 slučajeva. U Čileu se još uvijek otkrivaju masovne grobnice.

1989. Pinochet je izgubio prve demokratske izbore u zemlji no ostao je vrhovni zapovjednik što ga je štitilo od istrage. Kada je 1998. napustio funkciju VZ-a preuzeo je mjesto doživotnog senatora koje si je sam dodijelio kako bi uživao imunitet od progona.

Možda najznačajniji dio Pinochetove ostavštine dogodio se kada je 1998. po dolasku u London na operaciju leđa uhapšen na zahtjev Španjolske koja je tražila njegovo izručenje na osnovi optužbi za mučenje. Pinochet je putovao u UK uvjeren da će ga njegov status zaštititi od progona, no nije uzeo u obzir novije međunarodne konvencije, posebice Konvenciju protiv torture iz 1984. koja zahtijeva od država članica da ili procesuiraju ili izruče bilo kojeg osumnjičenika za torturu. Konvencija mučenje proglašava međunarodnim zločinom za koji pojedinci mogu odgovarati. Zanimljivo, krajem svoje vladavine Pinochet je ratificirao tu konvenciju kako bi pokazao suvremenu predanost ljudskim pravima, što se pokazalo kao odluka koja će ga progoniti doslovno do smrti.

Španjolski sudac Baltasar Garzon je 16. 10. 1998. odredio Pinochetovo pritvaranje za genocid i terorizam, a odluku je uputio i Interpolu. Pinochet se teretio za mučenje i ubojstva te otmice i nestanke u sklopu Operacije Condor između 1976. i 1983. Uslijedila je jedna od najznamenitijih pravnih bitaka za imunitet u novijoj povijesti britanskog ali i međunarodnog prava kojom je stvoren novi međunarodni presedan.

Na saslušanju pred Divisional Court Pinochet je istaknuo prigovor imuniteta od progona za bivše državne poglavare. Tradicionalni argument pred vijećem kojim je predsjedao Lord Bingham, drugi najstariji sudac u UK, bio je da država ne može procesuirati stranog (bivšeg) državnika za akte koje je počinio kao suveren. Postojeće međunarodno pravo bilo je na Pinochetovoj strani i nije bilo presedana protiv njega. Vijeće je odlučilo da Pinochet ima apsolutni imunitet za djela koja je počinio u sklopu obavljanja dužnosti kao državni poglavar.

Kraljevsko tužiteljstvo se žalilo i predmet se našao pred petoricom Lordova iz House of Lords čiji izbor je misterija jer ih nejavno selektira Senior Lord. Na jednom od gornjih katova Westimnsterske palače u sjeni Big Bena Lordovi su 2 tjedna slušali argumente o imunitetu u međunarodnom pravu. Od Lordova se zahtijevalo da u interpretaciji engleskog prava prevagu odnese međunarodno pravo - kada je domaće pravo nejasno, rupe treba "popuniti" međunarodno pravo, pod pretpostavkom da su pravila međunarodnog prava jasna.

Suci House of Lords svoju odluku obrazlažu jedan po jedan. Nakon 4 obrazloženja, "rezultat" utakmice tužiteljstva i obrane je bio 2:2. Konačni glas i to protiv Pinochetovog prigovora imuniteta dao je Lord Hoffmann - rezultatom 3:2 odlučeno je da Pinochet ne može zahtijevati imunitet od progona. Financial Times je odluku nazvao "a landmark in human rights law".

No slučaj je bio daleko od završenog. BBC je u svojem noćnom programu ugostio među ostalima i čileanskog senatora koji je govorio o vezama Lorda Hoffmanna sa Amensty International što je indiciralo pristranost jer je AI intervenirao kao amicus u postupku, no voditelj je to odbacio kao nevažnu stvar. Gadno je pogriješio - zbog činjenice da je Hoffmannova žena bila član glavnog tajništva AI te da je on sjedio na fundraising odboru iste organizacije, Pinochetovi odvjetnici su uložili žalbu zbog pristranosti na odluku najvišeg sudbenog tijela na koju ne postoji pravo žalbe i uspjeli. Zakazivanje novog saslušanja stvorilo je presedan u UK glede konačnosti odluka najvišeg tijela, a prva odluka je promptno poništena jer je zaključeno da Lord Hoffmann nije trebao sjediti u vijeću i zakazano je novo saslušanje.

Na trećem saslušanju Pinochet je po drugi put izgubio imunitet no na koncu je pušten iz UK zbog slabog zdravstvenog stanja te umjesto u Španjolsku poslan natrag u Čile. Bila je to tiha pobjeda struje Margaret Thatcher, Pinochetove bliske prijateljice koja mu je bila vječno zahvalna za podršku u invaziji Falklandskog otočja od strane UK. Isto se ponovilo i u postupku protiv njega u Čileu gdje je tužitelj pažljivo uklanjao sve barijere njegovom procesuiranju, no 2001. Pinochet je proglašen nesposobnim za suđenje. Prošle godine otvoren je novi slučaj nakon saznanja o milijunima dolara na njegovim stranim računima. Tokom borbi oko pitanja njegove sposobnosti da mu se sudi Pinochet je čvrsto nastavio tvrditi kako je nevin jer je sve činio kako bi spasio zemlju od komunizma i građanskog rata.

Usprkos tome što je u konačnici pobjegao pravdi, Pinochet je pokazao kako u načelnom smislu nije moguće pronaći razlog radi kojeg sud ne bi procesuirao (bivšeg) vođu za ozbiljne zločine počinjene za vrijeme mandata. Međunarodno pravo se promijenilo krajem prošlog stoljeća i iz tradicionalnog napravilo iskorak ka suvremenom sustavu odgovornosti što je Pinochet osjetio na vlastitoj koži.

Amnesty International je izdao priopćenje povodom Pinochetove smrti koje ukazuje na važnost brze pravde.

Slučaj Pinochet
opinioiuris @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 9, 2006
U javnosti mahom nepoznatom video isječku od 4 minute iz dokumentarca "Carlina lista" pogledajte što se odigravalo prije godinu dana u pozadini uhićenja bjegunca Ante Gotovine i otvaranja pristupnih pregovora za Europsku uniju.

The following video depicts the background to the arrest of fugitive general Ante Gotovina and the adjoining issue of the opening of membership negotiations between Croatia and the EU.



Pročitajte vezani članak (Pollitika)
opinioiuris @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 8, 2006
Vođa srpskih radikala želi da Raspravno vijeće donese odluku o 7 "elementarnih zahtjeva" koje Šešelj smatra uvjetima za "fair trial". U svojem jučerašnjem podnesku Šešelj je zatražio od Vijeća da tri pisma koja su u protekla dva tjedna poslali njegovi pravni savjetnici Vijeće tretira kao žalbu jer u ovom trenu nije "sposoban pripremiti cjeloviti podnesak o tom pitanju". Redoslijedom podnošenja, Vojislav Šešelj od Tribunala traži slijedeće:

1. Sva ograničenja na posjete Jadranke Šešelj se moraju ukinuti.

2. Pravni savjetnici se moraju registrirati, a uvjeti za pripremu njegove obrane moraju biti normalizirani.

3. Svi dokumenti tužiteljstva se moraju dostaviti Šešelju u ispisu i na srpskom jeziku.

4. Engleski odvjetnici Hooper i O'Shea se moraju ukloniti, a odluka kojom se oni određuju kao stand-by counsel mora biti povučena.

5. Svi suci u Raspravnom vijeću moraju biti promijenjeni: suci Orie, Robinson i Hoepfel se moraju "diskvalificirati" zbog "velikog broja nelegalnih odluka koja krše osnovna proceduralna prava profesora Šešelja".

6. Smjernica Predsjednika ICTY koja određuje dužinu podnesaka i broj riječi u njima se ne smije primjenjivati kao legalni dokument jer protuzakonito ograničava prava optuženog.

7. Sve predpostupne i procesne aktivnosti nakon 10. studenog trebaju se poništiti i te aktivnosti moraju otpočeti od početka nakon što se zadovolji gore navedenim zahtjevima.

Drugim riječima, Miloševićev bliski suradnik zahtjeva da se proces vrati unatrag na datum po njegovom izboru uz totalnu zamjenu sudskog vijeća bez navođenja konkretnih razloga zašto bi to trebalo učiniti i opravdanja zašto te iste zahtjeve nije postavio pravovremeno u postupku. U svojih sedam zapovijedi upakiranih u generičko opravdanje "nelegalno"/"nezakonito", Šešelj se bori za ukidanje ograničenja na duljinu podnesaka, makar ono vrijedi i za Tužitelja i makar je ono uobičajeno u common law praksi i kulturi pisanja, a ima i vrlo praktičan aspekt u velikim suđenjima.

U takvim suđenjima praktičnost nalaže i povećanu upotrebu IT-a pa je papirologija u načelu zamijenjena kompjuterima, no Šešelj nije pripremljen na kompromis sa tehnologijom pa svi materijali, ma koliko opsežni bili, moraju biti isprintani. Isto tako, pravni savjetnici koji djeluju pod direktnim Šešeljevim diktatom u njegovim zahtjevima trebaju postati akreditirani branitelji neovisno o pravilima Tribunala, a slično tome bi i njegova supruga trebala uživati neograničena prava posjete pritvorskoj jedinci, neovisno o pravilima koja vrijede za posjete osobama u pritvoru.

Za zaključiti je dakle da su redovna, potrebna i u civiliziranom društvu neophodna pravila postupanja za Šešelja jednostavno "nelegalna ograničenja". Kao osvjedočeni "totalni liberal" koji ne trpi nikakva ograničenja, Šešelj zapravo tradicionalno protestira protiv svih onih pravila koja mu ne dopuštaju da se ponaša baš upravo onako kako on želi.

Sedam Vojvodinih Zapovijedi služe kao daljnji indicij da Šešelj ima nisku razinu poštovanja prema pravilima ponašanja, što je u nekim slučajevima nažalost podrazumijevalo i smrt stotina nedužnih ljudi.
opinioiuris @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 5, 2006
Na suđenju šestorici bivših čelnika odmetnute Herceg-Bosne pred ICTY zaštićena svjedokinja iz Stolca je svjedočila o nasilnim deportacijama Muslimana u logore i spaljivanju starog grada, ali i o novinaru Slobodne Dalmacije koji je prijetio pištoljem ženama koje su se došle raspitivati o sudbini muževa i djece.

Opisujući događaje 3. srpnja 1993. kada su maskirani muškarci uhitili njenog muža i odveli ga u papučama makar je bio civil, svjedokinja je objasnila kako je slijedećeg jutra otišla u stožer HVO-a s drugim ženama kako bi ga pronašla no umjesto odgovora je dobila šutnju i uvrede, a jedan ju je vojnik HVO i pokušao zadaviti čemu se oduprijela pa je vojnik odustao uz ispaljivanje jednog hica u zrak.

Nakon toga se pojavio Ivo Raguž koji prema podacima na internetu još uvijek radi u Slobodnoj Dalmaciji. Žene su se ponadale da će im on pomoći u potrazi za muževima i djecom, no umjesto bloka i olovke, Raguž je izvukao pištolj iz lijevog džepa jakne i prijetio im uz riječi "koja god kaže jednu riječ, upucat ću je". Nakon neuspješne potrage svjedokinja se vratila kući od kuda je gledala kako gore džamije iz 16. stoljeća te tržnica u Stolcu. Mjesec dana kasnije svjedokinju su iz stana s obitelji izbacili vojnici.


Za razliku od tribunala za Ruandu, koji je do sada osudio novinara, pjevača i pripadnike drugih nevojnih profesija za genocid, tribunal za bivšu Jugoslaviju nije pronašao dovoljno utjecajne optuženike u redovima novinara ili pjevača koji bi mogli odgovarati za zločine počinjene u ratu. Naravno, to ne sprječava hrvatsko pravosuđe da procesuira ne samo lokalne warlordove nego i druge osobe u dometu sudbenih vlasti koje su se ogriješile o pravila koja vrijede u ratu. No ne očekuje se da će hrvatsko pravosuđe ili barem novinarska udruženja pokrenuti istragu o ovom slučaju.
opinioiuris @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.