Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - prosinac 2007
subota, prosinac 29, 2007
Blog je u poslijednjih godinu dana zabilježio svega 3488 posjeta i 5159 pregleda stranica. Prosječno blog bilježi 42 posjete dnevno, a pri svakoj posjeti se pročita 1.4 stranice. Najviše posjeta bilo je u prosincu, listopadu, rujnu i lipnju 2007. Kako većina posjeta dolazi sa Index.hr portala koji omogućuje vezivanje postova svojih blogera uz vijesti koje objavljuje, broj posjeta blogu proporcionalan je zastupljenosti tema ovog bloga na indexovom vijesti.net. Koji događaji su obilježili godinu na ovom blogu?

Godinu je obilježilo nekoliko presuda. Za početak, tu je završetak postupka protiv Milana Martića, koji je na samom početku godine držao završnu riječ obrane u kojoj je za sve optužio Tuđmana, Babića i suce (Tuđman, Babić i suci su krivi za sve). Presuda je u svibnju najavljena za lipanj (Presuda Martiću 12. lipnja), a njena izreka zadovoljila je javnost zbog percipirano visoke kazne od 35 godina (Krajiški warlord osuđen na 35 godina). Analizu i sažetak presude prenio je jedino ovaj blog.

Slijedila je presuda Međunarodnog suda pravde u slučaju Bosna v. Srbija za povredu obveza iz Konvencije o genocidu. Očekivanja prije odluke u prvom slučaju genocida pred tim sudom za međudržavne sporove bila su različita (Bosna v. Srbija: Presuda se očekuje 26. veljače). Presudu je javnost dočekala u šoku (Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici), a uskoro su i stručnjaci kritizirali presudu (Presuda ICJ na udaru kritika pravnika).

Najveću pozornost privukla je presuda u slučaju Ovčara. Ovaj blog prvi je u najavi donošenja presude (Presuda za Ovačru za tjedan dana) najavio mogućnost oslobađanja Radića jer je i ranije uočen manjak dokaza u slučaju protiv njega (Svjedok tvrdi da Radić nije bio prisutan masakru u Vukovaru). Hrvatska javnost ostala je zgrožena visinom kazni makar nije imala priliku u medijima vidjeti niti jednu minutu rasprave ili dokaze koji su izneseni (Poraz tužitelja: Radić nevin po svim točkama, Šljivančanin kriv po jednoj, a Mrkšić po tri točke optužnice). Blog je jedini donio sažetak i analizu presude. 

Napravljen je i važan pomak u definiranju kaznenog zločina agresije jer makar se "agresija" koristi kao uobičajen termin, ona u međunarodnom pravu još uvijek nema svoju obvezujuću definiciju, što je preduvjet da bi se pojedinca za nju kaznilo (Napredak u definiranju zločina agresije).

Američki državnici i u 2007. uspješno su nastavili izbjegavati kažnjivost za povrede međunarodnog prava (Njemački tužitelj odbacio prijavu za ratni zločin protiv Rumsfelda) što se ne može reći za afričke gospodare rata. Oni su ipak uspješno optruirali svoje procese (Charles Taylor na tragovima Miloševića i Šešelja).

Tribunal je u 2007. uspio pred lice pravde dovesti dio preostalih bjegunaca: Zdravka Tolimira (Mladićev pomoćnik putuje u Hag) i Vlastimira Đorđevića. Ovime se lista bjegunaca svela na 4 imena točnije Mladića, Karadžića, Hadžića i Župljanina, a rasprava u Vijeću sigurnosti dala je naslutiti da se Tribunal neće zatvoriti prije uhićenja Mladića i Karadžića (Tribunal se ne zatvara bez Karadžića i Mladića). Ipak, 12. godišnjica genocida u Srebrenici obilježena je sa slobodnim Karadžićem i Mladićem, a situacija se nije promijenila do kraja godine (Plač iz groba - 12 godina od genocida u Srebrenici). Korak s vremenom Tribunal je ipak uhvatio pa je nedavno YouTube video snimak postao dokazom pred sudskim vijećem (YouTube kao dokaz pred Tribunalom).

Koačno, Hrvatska je također imala svoj kick-start u međunarodnom pravu. U lipnju je službeno najavljen početak suđenja u prvom postupku prenesenom s Tribunala na domaće pravosuđe (Hrvatsko pravosuđe pred izazovom duhova iz Medačkog džepa), a javnost je imala priliku pratiti i dogovor oko upućivanja slovensko-hrvatskog graničnog spora Međunarodnom sudu pravde (Potraga za granicom: Slovenija i Hrvatska idu u Hag).

Svim redovnim čitateljima i slučajnim posjetiteljima puno sreće u 2008. u nadi da će iduće godine više žrtava najtežih djela dočekati adekvatnu pravdu.
opinioiuris @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007
Zemlje regije nisu podržale prijedlog bosanskih dužnosnika za osnivanje regionalnog suda za ratne zločine koji bi nastavio rad tribunala u Hagu i riješio problem nekažnjivosti osumnjičenika koju im omogućavaju granice i (dvostruka) državljanstva. Jedan od rijetkih primjera proaktivnog i originalnog pristupa rješavanju problema nadležnosti lokalnih sudova nad osumnjičenicima neće zaživjeti zbog značajnih praktičnih prepreka i nedostatka vremena pa će jedan od izvora frustracija bosanskih tužitelja morati biti riješen na drugi način. Naime, zbog prirode ratova u bivšoj Jugoslaviji gdje su se etnički Srbi i Hrvati borili u Bosni ili Hrvatskoj, nadležnost lokalnih sudova postaje veliki problem jer na primjer osumnjičenik koji ima hrvatsko ili srpsko državljanstvo može napustiti Bosnu znajući da neće biti izručen jer sve države regije zabranjuju izručenje svojih državljana drugoj državi. Nadležnost sudova mjesta počinjenja zločina (gdje su obično i najjači dokazi) može se uspješno opstruirati.

Tribunal u Hagu ne pati od te vrste opstrukcije jer nije "država", ima primat u procesuiranju i teritorijalnu nadležnost nad čitavim prostorom bivše Jugoslavije. Slično, regionalni sud, kojeg podržava glavni bosanski tužitelj Marinko Jurčević, ne bi imao problema s nadležnošću pod uvjetom da ga kao svojevrsnog regionalnog nasljednika tribunala osnuje međunarodno tijelo. Prema ideji bosanskih pravnika sud (smješten u Zagrebu, Sarajevu ili Beogradu) bi primjenjivao standarde koji se primjenjuju u Hagu i omogućio procesuiranje bjegunaca koji ostanu na slobodi i nakon 2010.
S druge strane, Srbija, Hrvatska i međunarodni stručnjaci nisu pokazali entuzijazam jer ovaj prijedlog je suprotan smjeru u kojem se sada zemlje regije kreću, a koji se temelji na osnaživanju lokalnih sudova u koje se slijeva podosta novaca. Za primjenu standarda kakvi vladaju u međunarodnom tribunalu bile bi potrebne godine priprema koje uključuju obrazovanje, investicije i stavljanje u pogon goleme logistike za što zemlje regije nemaju vremena ako žele što prije završiti procesuiranje zločina koji su se dogodili prije više od 10 godina.

Prema procjeni OSCE-a za pokretanje regionalnog suda bile bi potrebne minimalno dvije godine, nakon čega bi mogao početi zapošljavati i obrazovati osoblje. U te dvije godine nije uključeno vrijeme potrebno za političke pregovore oko osnivanja takve institucije. Umjesto novog suda, OSCE bi volio vidjeti veću odgovornost lokalnih sudova na koje je potrošeno značajno vrijeme i novac.

I Srbija i BiH osnovale su posebne sudove ili odjele za progon ratnih zločina, dok je Hrvatska odlučila jačati postojeće (županijske) sudove. I srpski i bosanski sud (HRW backgrounder) opremljeni su vrhunskom hi-tech opremom čije račune su pokrile SAD i druge međunarodne sile, a u bosanskom slučaju u suđenjima sudjeluju i strani suci i tužitelji kako bi procesi bili što bliži onome što se smatra "fair trial" u zapadnoj Europi. Za 5 godina rada takvom sudu je potrebno oko 45 milijuna dolara. Hrvatska ponešto zaostaje u reformama i financijskoj predanosti pa su njeni sudovi preuzeli tek jedan veći i kompleksniji slučaj od Haga, dok je bosanski sud već procesuirao značajan broj haških i lokalnih predmeta, a ni srpski sud ne zaostaje sa 6 otvorenih slučaja i 3 donesene presude.

Financijski razlozi možda su najjači argument protiv osnivanja regionalnog suda koji bi primjenjivao standarde iz Haga jer ti standardi koštaju samo u ovoj godini oko 276.5 milijuna dolara, a to nisu troškovi pokretanja nego održavanja glomaznog sustava za procesuiranje ratnih zločina. Makar je izgledno da regionalni sud ne bi radio punom parom kao haški, koji trenutno paralelno vodi procese za ukupno 27 osumnjičenika u samo tri sudnice, troškovi bi sigurno prerasli mogućnosti čak i udruženih "regionalnih sila".

Umjesto financijsko-logističke udruženosti smislenije se čini pojačati suradnju lokalnih tužiteljstava i sudova s ciljem sprečavanja osumnjičenika da izbjegavaju pravdi. UNDP je zato predložio osnivanje regionalne stručne komisije koja će razmotriti harmonizaciju kaznenih politika kako bi se olakšao transfer slučajeva s jednog suda na drugi. Na primjer, u Bosni više ne postoji sustav istražnih sudaca, dok se Srbija i Hrvatska opiru ukidanju tog inkvizitornog instituta što predstavlja problem u suradnji. Osim suradnje tužiteljstava koja si međusobno šalju dokaze potrebno je ojačati ali i simplificirati suradnju sudova. Oni osim koordinacije predmeta trebaju odigrati i značajnu ulogu u koordinaciji zaštite i podrške svjedocima, a takav sporazum je već potpisan između Srbije i BiH.

Primarni cilj pravosuđa regije mora postati ukidanje granica progona jer nije pravedno da su granice otvorene osumnjičenicima za najteža djela, ali ne i onima koji ih progone. Ta vrsta pravosudne integracije već postoji unutar EU koja primjerice ima zajednički nalog za uhićenje upravo iz toga razloga pa tu vrstu suradnje treba promatrati kao dobar test realnosti koja regionalna pravosuđa očekuje ulaskom u EU. Osnivanje regionalnog suda nije jedini način kojim se može dokinuti nekažnjivost, a čini se da je pojačana suradnja ne samo jeftinija nego i praktičnija kao vježba za pravosudno integriranu budućnost.

opinioiuris @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.