Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - veljača 2007
srijeda, veljača 28, 2007
ICJ je uvjerljivom većinom glasova presudio da Srbija nije odgovorna za počinjenje ili sudjelovanje u genocidu u Bosni i Hercegovini 1995. te odbacio zahtjev za odštetom. Sud je u osnovi potvrdio nalaze Haškog tribunala da je masakr u Srebrenici genocid no nije smatrao dokazanim da se on može direktno imputirati vlastima u Beogradu niti da su drugi zločini u Bosni dosegli pravnu definiciju genocida. Ipak, odluka je Srbiju proglasila odgovornom za nesprečavanje i nekažnjavanje genocida zbog utjecaja Beograda na bosanske Srbe i zbog neizručivanja najtraženijih bjegunaca.
 
[The court] decides that Serbia shall immediately take effective steps to ensure full compliance with its obligation under the [Genocide convention] to punish acts of genocide … and to transfer individuals accused of genocide or any of those other acts for trial by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, and to co-operate fully with that tribunal.

Od svih mogućih odluka koje je Međunarodni sud pravde imao na raspolaganju donijeti ovakva solomonska odluka donijela je svakoj strani razloge za veselje i razočaranje. Makar je utvrdio da se ponašanje vojske Republike Srpske ne može imputirati Beogradu jer kontrola koju je Beograd ostvarivao nije bila na razini dovoljnoj za utvrđivanje odgovornosti kako je to definirano prethodnom praksom suda iz slučaja Nicaragua (test "potpune kontrole" ili "efikasne kontrole"), vijeće je potvrdilo da je Srbija prekršila obveze iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida te de facto svakim danom neizručenja odnosno nekažnjavanja Ratka Mladića nastavlja te obveze kršiti što otvara mogućnost Vijeću sigurnosti da intervenira kao organ za implementaciju presuda ICJ-a na koje ne postoji pravo žalbe.

Važnost ove presude očituje se u utvrđenju suda da države doista mogu biti odgovorne za genocid (kao što to i precizira članak 9. Konvencije), ali da je dokazni prag za odgovornost vrlo visok. Takav konzervativni pristup je očekivan od suda osnovanog prije 61 godinu za rješavanje sporova između država koji se navikao na slučajeve maritimnog ili kopnenog razgraničenja, kojem je ovo bio prvi slučaj genocida i koji je na području humanitarnog prava potpuno u sjeni ad-hoc kaznenih tribunala za Jugoslaviju i Ruandu.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, nakon 13 godina parničenja ova presuda je za Bosnu došla prerano. Pred ICTY naime tek trebaju početi tri slučaja u kojima su optuženi državni dužnosnici Srbije (Momčilo Perišić, načelnik JNA; Jovica Stanišić i Franko Simatović, čelnici tajne službe; Vojislav Šešelj, lider srpskih radikala) i koji će dodatno rasvijetliti ulogu Srbije u BiH. Tako optužnica protiv Perišića navodi kako su časnici JNA užičkog korpusa sudjelovali u pripremanju napada na Srebrenicu, a spominje se i Perišićeva naredba časnicima JNA da se jave na dužnost u vojsci RS 13. srpnja. Da su ovi postupci dovršeni, Tužiteljevi dokazi bi znatno olakšali posao bosanskom timu pred Sudom pravde.

Presuda je u regiji izazvala reakcije koje se kreću od nevjerice i razočaranja u Bosni čije je stanovništvo duboko podijeljeno oko ove tužbe na nacionalnoj osnovi do olakšanja u Srbiji čiji građani neće morati ponijeti teret plaćanja odštete za postupke bosanskih Srba. Pogrešno izvještavanje medija koji ovaj slučaj nisu prikazivali kao slučaj odgovornosti države za genocid nego kao nekakvu konačnu presudu o prirodi rata značajno je doprinjeo burnim reakcijama i razočaranju. Mediji stanovništvo regije uopće nisu informirali o pravnom značenju genocida te visokoj razini dokaza potrebnoj za njegovo dokazivanje. Nisu spomenuli ni da presuda jasno daje do znanja da bosanski pravnici jednostavno nisu pružili dovoljno dokaza za odgovornost Srbije (što indicira da je Milošević, da je poživio, možda mogao zbog nedostatka dokaza i biti oslobođen pred ICTY), a nije napravljen ni dovoljan napor da se u javnosti razgraniče uloge i definiraju pojedini sudovi u Hagu što je u konačnici dovelo do konfuzije i vrlo slabog razumijevanja odluke.

Umjesto ICJ-a najviše su zapravo podbacili mediji koji su se istakli neodgovornim, neinformiranim i društveno neosviještenim izvještavanjem o bolnoj i emotivnoj temi koja pogađa preveliki broj ljudi. Srbija za genocid nad Muslimanima možda i nije odgovorna, ali mediji su itekako odgovorni za uskraćivanje onih informacija koje su stanovnicima regije mogle pomoći da lakše tu odluku razumiju.

Preuzmite presudu

Dissenting opinion suca Al-Khasawneh-a

Sažetak presude
opinioiuris @ 02:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 15, 2007
Međunarodni sud pravde (ICJ) potvrdio je da se donošenje presude u slučaju Primjena Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju kaznenog djela genocida (Bosna i Hercegovina v. Srbija i Crna Gora) očekuje u 10 sati ujutro 26. veljače (press release). Ukoliko sudsko vijeće u presudi ne odbaci nadležnost i uđe u meritum (neovisno o rješenju) ova će presuda postati prvi landmark case nakon slučaja Nicaragua iz daleke 1986. (Nicaragua v. United States) u kojem je sud potvrdio da su SAD povrijedile međunarodno pravo podržavajući Contras gerilske frakcije koje su se borile protiv legalnih vlasti Nikaragve, a koji je ostao predmetom rasprave međunarodnih pravnika desetljećima nakon donošenja.

Ovo je prvi slučaj vezan uz genocid pred ICJ-em koji je "civilni" sud na kojem se mogu sporiti isključivo države što situaciju čini značajno drugačijom od one na ad-hoc tribunalima (poput ICTY-a) na kojima se sudi pojedincima za kaznena djela genocida. Standard dokaza na ICJ-u niži je od onog na kaznenim tribunalima pa je dovoljno dokazati "preponderance of the evidence" (prevaga dokaza) umjesto dosizanja razine "beyond reasonable doubt" (van razumne sumnje). No s druge strane za dokazivanje genocida potrebno je dokazati posebnu vrstu namjere (namjera za uništenjem cijelog ili dijela zaštićene grupe - etničke, religijske, nacionalne ili rasne grupe) koju je daleko teže imputirati cijelom državnom vodstvu nego pojedincu. U odnosu na ad hoc tribunale ova će presuda dati i odgovor na pitanje koliku težinu imaju rješidbe ICTY-a o utvrđenom genocidu u Srebrenici (slučaj Erdemović ili Krstić) pred ICJ-em jer međunarodni sudovi ne vezuju jedan drugog presedanima no to ne znači da mogu okrenuti obraz utvrđenim činjenicama. Jesu li međunarodni sudovi izolirani otoci ili djeluju unutar sustava?

Pitanje ima li sud nadležnost meritorno riješiti spor između Bosne i Srbije u kojem Bosna tvrdi da je Srbija podržavanjem bosanskih Srba koji su provodili genocidni plan povrijedila obveze iz Konvencije o genocidu (koju je potpisala i ratificirala bivša SFRJ, a preuzele je sve slijednice) vrlo je ozbiljno. Isti sud je naime 1999. odbio odlučivati o tužbi SRJ protiv članica NATO saveza za bombardiranje SRJ protivno Povelji UN-a obrazlažući to činjenicom da SRJ koja je tada bila suspendirana u UN-u ne može pokrenuti tužbu pred organom te iste organizacije. Sud se time stavio u vrlo kompromitirajuću poziciju jer se SRJ nalazila u istom položaju i u periodu na koji se odnosi tužba Bosne i Hercegovine - ako ne može tužiti, može li biti tužena? (više o sporu oko nadležnosti)

Ključno pitanje pred sudom je može li se genocid u Bosni smatrati kaznenim djelom države. Međunarodno pravo ne poznaje  koncept "državnog zločina" jer su njegove implikacije neprovedive (počinjenje kaznenog djela podrazumijeva posljedice teže od novčanih reparacija) no moguće je državu smatrati odgovornom za posljedice djelovanja koja joj se mogu imputirati. Bosna je Srbiju optužila ne samo za nesprečavanje nego i konkretno počinjenje genocida - no može li se ponašanje pojedinaca koji su sudjelovali u genocidu imputirati cijeloj državi i kakve poslijedice bi pozitivan odgovor imao na proces individualizacije krivnje? Snosi li odgovornost za postupke režima i narod koji je režim podržavao, kao što se to svojedobno tvrdilo za Nijemce predlažući da ih se kolektivno kazni prisilnim radom?

Odgovori se uskoro očekuju od suda kojim trenutno predsjeda nesporni svjetski autoritet za međunarodno pravo Dame Rosalyn Higgins.

Pročitajte izvrstan background izvještaj o slučaju (IWPR)

Rosalyn Higgins: Problems and Process - International Law and How We Use It (Google Books)

Više o problemima slučaja (Pollitika)

hr.digg|prijavi
opinioiuris @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.