Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - ožujak 2007
utorak, ožujak 13, 2007
Posebna radna skupina stalnog Međunarodnog kaznenog suda (ICC) približila se konsenzusu oko definiranja zločina agresije. Makar je "agresija" uobičajena retorička bomba u političkom diskursu, međunarodno kazneno pravo zapravo ne poznaje agresiju kao zločin za koji mogu odgovarati pojedinci jer ne postoji pravno obvezujuća definicija. Makar je ICC dobio nadležnost za progon agresije izvršavanje te ovlasti odgođeno je do postizanja dogovora o definiciji tog kaznenog djela prije revizije Statuta zakazane za 2009.

Kako je javio Financial Times, izabrana grupa diplomata, pravnika i aktivista blizu je univerzalne kriminalizacije agresije što je kulminacija pravne borbe koja traje šest desetljeća. Definicija koja je trenutačni favorit i kompromis prijedloga iz Discussion papera predsjedavajućeg Christiana Wenawesera i Izvještaja radne skupine je slijedeća:

Article 8 bis (entitled “Crime of Aggression”)

Variant (a):

1. The Court shall have jurisdiction with respect to the crime of aggression when committed by a person being in a position effectively to exercise control over or to direct the political or military action of a State.

For purposes of this Statute, “crime of aggression” means the planning, preparation, initiation or execution of an act of aggression/armed attack [which, by its character, gravity and scale, constitutes a manifest violation of the Charter of the United Nations] [such as, in particular, a war of aggression or an act which has the object or result of establishing a military occupation of, or annexing, the territory of another State or part thereof].

2. For the purpose of paragraph 1, “act of aggression” means an act referred to in [articles 1 and 3 of] United Nations General Assembly resolution 3314 (XXIX) of 14 December 1974.

3. The provisions of articles 25, paragraph 3 (f), and [28] of the Statute do not apply to the crime of aggression.

4. Where the Prosecutor intends to proceed with an investigation in respect of a crime of aggression, the Court shall first ascertain whether the Security Council has made a determination of an act of aggression committed by the State concerned. If no Security Council determination exists, the Court shall notify the Security Council of the situation before the Court.

5. Where the Security Council does not make such a determination within [six] months after the date of notification,

Option 1: the Court may proceed with the case.

Option 2: the Court may not proceed with the case.

Option 3: the Court may, with due regard to the provisions of articles 12, 14 and 24 of the Charter, request the General Assembly of the United Nations to make such a determination within [12] months. In the absence of such a determination, the Court may proceed with the case.

Option 4: the Court may proceed if it ascertains that the International Court of Justice has made a finding in proceedings brought under Chapter II of its Statute that an act of aggression has been committed by the State concerned.

Kao što zagrade pokazuju Radna grupa ima zadatak odlučiti o tri bitna pitanja: (1) treba li definicija zahtijevati da čin državne agresije bude "očita" ("manifestly") povreda Povelje UN-a; (2) treba li navesti primjere takvih očitih povreda; (3) koju ulogu ima Vijeće sigurnosti u odlučivanju ima li ICC nadležnost nad agresijom.

Većina pregovarača podržava kvalifikator "očita" kako bi se osigurala restriktivna primjena prava za takav najozbiljniji zločin i isključili granični slučajevi. S druge strane većina smatra kako bi navođenje primjera "očite" povrede nepotrebno suzilo opseg djela, dok bi otvorena netaksativna lista bila protivna načelu "nullum crimen sine lege". Najspornijom ostaje uloga Vijeća sigurnosti jer je ICC neovisno tijelo pa su u sukobu mišljenje da bi nadležnost trebala postojati neovisno o Vijeću sigurnosti i priznata uloga Vijeća kao zaštitnika međunarodnog mira i sigurnosti.

Važno je napomenuti da ovaj prijedlog predviđa odgovornost samo za osobu koja je bila u stanju kontrolirati ili upravljati političkim ili vojnim postupcima države koja je počinila agresiju. Ovaj uvjet u suprotnosti je s jedinom postojećom praksom procesuiranja zločina agresije pred Nurenberškim sudom koji je priznavao i mogućnost počinjenja od strane sekundarnih počinitelja, poput industrijalaca ili političkih i vojnih dužnosnika koji su sudjelovali u agresiji druge države.

Retreat from Nuremberg: The Leadership Requirement in the Special Working Group's Definition of Aggression (članak)
opinioiuris @ 13:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 4, 2007
Pravni stručnjaci počeli su preispitivati odluku najvišeg suda UN-a kojom je Srbiju oslobodio odgovornosti za masakr oko 8000 Muslimana 1995. tvrdeći da je razina dokaza postavljena previsoko te da će presuda imati negativan utjecaj na buduće postupke pred Tribunalom. Makar je ustvrdio da je Srbija pružala značajnu vojnu i financijsku potporu Republici Srpskoj ICJ nije bio uvjeren da je Srbija imala "efikasnu kontrolu" nad vojskom RS i paravojnim skupinama odgovornim za genocid no ipak je presudio kako je Srbija prekršila međunarodno pravo zbog neiskorištavanja svog utjecaja kako bi genocid spriječila.

Prvi predsjednik ICTY i autoritet za međunarodno kazneno pravo sudac Antonio Cassese osvrnuo se u Guardianu u članku "Sudski masakr" na logičku pogrešku u odluci koja Srbiju proglašava odgovornom za nepreveniranje genocida u kojem - nije sudjelovala. Sud je ustvrdio kako je Srbija bila svjesna visokog rizika počinjenja genocida i nije učinila ništa. Istovremeno se pak tvrdi da Srbija nije sudjelovala u genocidu jer "nije dokazano" da su beogradske vlasti bile informirane o namjera počinjenja genocida u Srebrenici.

Ovo je u najmanju ruku zbunjujuća izjava. Masakr je detljano pripremljen i proveden kroz šest dana (između 13. i 19. srpnja). Je li vjerojatno da su srpske vlasti bile u mraku dok su se provodila ubojstva, a reportaže o njima prenosile diljem svijeta? Čini se daleko vjerojatnije vjerovati da su srpski vođe bili informirani o tome što se događalo i da, usprkos tome, vojna, financijska i politička pomoć Mladiću nikad nije prekinuta.

Cassese je uvjeren i da je razina dokaza postavljena previsoko ta da je zahtjev suda da se dokaže da su srpski dužnosnici Mladiću poslali konkretne upute da počini genocid nerealan jer je očito da se takav dokaz ne može naći.

Fundamentalni problem odluke ICJ-a je nerealno visoki standard dokaza za utvrđivanje sudioništva Srbije u genocidu. Na kraju krajeva, za sudjelovanje u genocidu može odgovarati i onaj koji ga nije spriječio dok je istovremeno imao i dužnost i mogućnost da to učini i kad, kroz propuštanje, odlučno dopridonosi stvaranju uvjeta koji omogućuju da zločin bude počinjen.


Nizozemski profesor međunarodnog prava Andre de Hoogh se slaže da je sud progriješio primjenjujući standard "efikasne kontrole" iz slučaja Nikaragva te da je umjesto njega trebao primjeniti test "overall control" iz slučaja Tadić pred ICTY. Žalbeno vijeće je u tom slučaju odbacilo test "efikasne kontrole" koji zahtijeva dokaz da su snage primile specifične instrukcije već je zaključio da je JNA kroz planiranje, organizaciju i koordinaciju operacija izvršavala "overall control". De Hoogh je uvjeren da će ova presuda utjecati na predstojeće procese Momčilu Perišiću, Jovici Stanišiću, Franku Simatoviću i Vojislavu Šešelju u kojima će suci ICTY morati slijediti presudu ICJ-a ili pronaći uvjerljive argumente da od nje odstupe.

Robert Cryer sa nottinghamskog sveučilišta je suprotnog mišljenja glede utjecaja na predstojeće procese jer ICTY primjenjuje test odgovornosti pojedinaca, a ne država i ne zahtijeva primjerice dokaz da su paravojne formacije bile pod kontrolim optuženih. No za razliku od Cassesea, Cryer ne vidi kontradikciju između sposobnosti preveniranja i nesudjelovanja u genocidu jer je sud utvrdio da je Beograd imao utjecaj što nije isto što i kontrola.

Pročitajte članak (IWPR)

Antonio Cassese: A judicial massacre
opinioiuris @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2007
U pismu njemačkoj kancelarki Angeli Merkel Tužiteljica podsjeća da je Srbija proglašena odgovornom za nepreveniranje i nekažnjavanje genocida te da nastavlja kršiti Konvenciju pa traži EU da ostane čvrsta u odbijanju obnove pregovora sa Srbijom do uhićenja Mladića. Del Ponte ističe da presuda ICJ-a eksplicitno naređuje Srbiji da poduzme efikasne korake za kažnjavanje odgovornih te potpuno surađuje s Tribunalom. Tužiteljstvo tvrdi da ima jake dokaze da su Karadžić i Mladić pod zaštitom u Srbiji te da se i trojica preostalih bjegunaca - Tolimir, Župljanin i Hadžić - također skrivaju u Srbiji.

Del Ponte je pozvala EU da nastavi sa snažnim pritiskom kako bi se Srbiju prisililo na suradnju jer je presudu ICJ potrebno podržati i implementirati. "U ime pravde i vladavine zakona iznimno je važno da Europska Unija ostane čvrsta u svom stavu da se pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju mogu nastaviti samo ako Srbija uhiti i preda Ratka Mladića Tribunalu", odrješita je Del Ponte.

Kako bi se održao dojam popuštanja međunarodne zajednice Srbiji i fabricirana percepcija pristranosti Carle del Ponte hrvatski mediji su odlučili ignorirati ovu vijest koja potvrđuje dosljednost Tužiteljstva u njegovim glasnim i upornim zahtjevima da se na sve države primjenjuju isti kriteriji.
opinioiuris @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.