Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog - travanj 2007
subota, travanj 28, 2007
Ured njemačkog federalnog tužiteljstva odbio je pozabaviti se navodima iz prijave protiv bivšeg američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda i drugih koju su podnijele organizacije za ljudska prava radi navodnog mučenja u Abu Ghraibu, Guantanamo Bayu i Afganistanu. Nakon što je početkom 2005. prva prijava odbačena, Centar za ustavna prava, Nacionalni ceh odvjetnika, Međunarodna federacija za ljudska prava i preko 40 drugih organizacija i pojedinaca po drugi su put podigli prijavu protiv Rumsfelda u studenom 2006. nakon njegove ostavke (koja je dokinula njegov imunitet i smanjila politički pritisak na sud) na temelju njemačkog zakona o zločinima protiv međunarodnog prava koji dopušta univerzalnu jurisdikciju. Makar su zakoni i ovlasti državnih organa u načelu teritorijalno i personalno ograničeni, međunarodno pravo poznaje doktrinu "univerzalne nadležnosti" nad limitiranim brojem kaznenih djela sa "stranim elementom". Ona omogućava nacionalnom sudu da procesuira određene zločine neovisno o tome gdje su se dogodili i tko ih je počinio ili je njihova žrtva. U osnovi radi se o mogućnosti progona ne-državljanina radi djela počinjenog u inozemstvu nad ne-državljaninom.

Prijava, koja je teretila i američkog državnog odvjetnika Alberta Gonzalesa i bivšeg čelnika CIA Georgea Teneta, odbačena je na osnovi "slabe povezanosti s Njemačkom", a federalna tužiteljica je ponovila kako su američki sudovi bolji forum za ovakvu prijavu odnosno odbila mogućnost primjene univerzalne nadležnosti. Ovakav stav je iznenađujuć jer se mučenje, za koje su Rumsfeld i društvo prijavljeni, smatra jednim od zločina podložnim univerzalnoj nadležnosti kad je počinjeno kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti ili kao "obični" zločin na temelju odredbi Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Jedino ograničenje, koje u presudi Anti Furundžiji navodi i ICTY, a koje je potvrdio i slučaj Pinochet, jest da se optuženik nalazi na teritoriju nad kojim sud ima nadležnost odnosno da ga je moguće uhititi. Jasno je dakle da njemačko tužiteljstvo nije bilo voljno zatražiti međunarodni uhidbeni nalog za Rumsfelda što znači da je ponovno došlo do sukoba između interesa države za borbu protiv nekažnjivosti i temeljnog načela nemiješanja u djelovanje drugih država. No Rumsfeld će zasigurno i dalje izbjegavati stupanje na njemačko tlo.

Osim političkih ne postoje pravne prepreke za njemačkom tjeralicom za Rumsfeldom. Državni dužnosnici stranih zemalja uživaju imunitet ali samo dok su na funkciji - najbolju lekciju o tome naučila je Belgija izgubivši tzv. Arrest Warrant Case protiv Konga na ICJ-u nakon izdavanja uhidbenog naloga za ministra iz Konga upravo temeljem univerzalne nadležnosti. Dapače, pasivni stav njemačkog tužiteljstva još je manje opravdan ako se u obzir uzme da američko pravosuđe ne pokazuje znakove da je voljno ili sposobno procesuirati ozbiljna kršenja međunarodnog prava što je vidljivo iz donošenja Military Commissions Act (donesen neposredno prije slučaja Hamdan v. Rumsfeld) koji efektivno imunizira dužnosnike od kaznene odgovornosti za Abu Ghraib i Guantanamo Bay. Kako SAD nije članica Međunarodnog kaznenog suda on ne može preuzeti nadležnost na osnovi nevoljkosti domaćeg aparata pa su strani (po mogućnosti europski) sudovi koji priznaju univerzalnu nadležnost jedini u mogućnosti procesuirati ovakve osumnjičenike. To su i razlozi zbog kojih su odvjetnici prijavitelja preko CCR-a najavili žalbu.

Torture probe of US officials rejected (Reuters)

Prijava na njemačkom dio 1, dio 2
opinioiuris @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 10, 2007
Prihvaćajući dvije točke žalbe, žalbeno vijeće smanjilo je za dvije godine 32-godišnju kaznu bosanskom Srbinu Radoslavu Brđaninu osuđenom 2004. za etničko čišćenje u sjeverozapadnoj Bosni. Bivši inženjer Brđanin je pravomoćno osuđen za protjerivanja, mučenje, deportaciju i prisilni premještaj ne-Srba te uništavanje gradova, privatne imovine i religijskih institucija, no oslobođen optužbi za genocid i sudjelovanje u genocidu.

Kao predsjednik Kriznog štaba, koji je djelovao u okviru tzv. Strateškog plana, Brđanin je aktivno sudjelovao u stvaranju odvojene bosanske srpske države u Bosni iz koje su ne-Srbi uklanjani. Raspravno vijeće je utvrdilo da je Brđanin nadgledao stvaranje logora u kojima su zatvorenici mučeni i silovani te barem 1699 ubojstva ne-Srba.

U žalbi Brđanin je pak tvrdio da je raspravno vijeće pogriješilo kad je utvrdilo da je pomagao mučenja u logorima i da je njegov propust da intervenira imao utjecaj ohrabrivanja mučitelja. Žalbeni suci su se složili utvrdivši da je zaključak Raspravnog vijeća donesen bez dokaza. Suci su također oslobodili Brđanina za uništavanje gradova koje nije opravdano vojnom potrebom u Bosanskoj Krupi no sve je to Brđaninu donijelo tek dvije godine manje.

Obje točke tužiteljeve žalbe ticale su se važnih pravnih pitanja doktrine joint criminal enterprise (udruženi zločinački pothvat) koja, slično zapovjednoj odgovornosti, omogućuje da se odgovornim za djela drugih proglasi onaj koji je bio član zajedničkog plana. Tužitelj se usprotivio zaključku Raspravnog vijeća da neposredni počinitelji (odnosno počinitelji na terenu koji čine konkretan zločin neovisno o namjeri) moraju biti članovi JCE-a da bi se prihvatila osuda optuženika za te zločine. U drugoj točki žalbe tužiteljstvo je napalo zaključak da između optuženika i neposrednog počinitelja mora postojati dogovor ili sporazum kako bi optuženik mogao biti osuđen preko JCE-a te da je JCE primjenjiv samo na pothvate manje od onog u slučaju Brđanin.

Žalbeno vijeće je zaključilo kako član JCE-a može biti odgovoran za zločine ne-članova ukoliko se zločin može imputirati barem jednom članu JCE-a i ukoliko je taj član, korištenjem ne-člana neposrednog počinitelja, djelovao u okviru zajedničkog plana. Drugim riječima, nije potrebno da tužitelj dokaže da su i neposredni počinitelji bili članovi pothvata već je dovoljno da dokaže da je njihove radnje moguće imputirati barem jednom od članova pothvata.

Vijeće je istaknulo i da je zaključak Raspravnog vijeća o potrebi sporazuma pogrešan jer svi članovi JCE-a i ovako moraju dijeliti zajednički plan dodajući kako tužitelj ipak mora dokazati preostale elemente, uključujući činjenicu da je optuženik dijelio zajednički kaznenu svrhu/plan i da je konkretni zločin činio dio te kaznene svrhe/plana. U pogledu veličine pothvata Vijeće je ustvrdilo kako dosadašnja praksa pokazuje da je upotreba JCE-a moguća i u slučajevima širima od jedne općine te da nije ograničena na manje poduhvate.

Raspetljavanje ovih pravnih pitanja vezanih uz doktrinu udruženog zločinačkog pothvata imati će važan utjecaj na buduće predmete pred Tribunalom.

Presuda Žalbenog vijeća (PDF)

Sažetak presude

Brdjanin Sentence Reduced on Appeal (IWPR)

Analiza upotrebe JCE-a od strane Raspravnog vijeća

opinioiuris @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.