Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog
nedjelja, siječanj 11, 2009

Kevin Jon Heller, profesor prava na Aucklandskom sveučilištu s Novog Zelanda otkrio je u prosincu 2008. javnosti da je jedan od glavnih pravnih savjetnika Radovana Karadžića te da klijentu usluge pruža već dva mjeseca. Makar se u skladu s odlukom sudskog vijeća Radovan Karadžić nastavlja zastupati sam, pravni savjetnici mu nude savjet kako to raditi ili to rade umjesto njega (pripremaju pisane podneske koje može potpisati samo Karadžić osobno). Profesor Heller specijalist je za međunarodno kazneno pravo, komparativno pravo i pravne dokaze, a doktorat je stekao na Stanfordu. Međunarodna pravna blogerska zajednica podržala je odluku profesora Hellera da zastupa interese Radovana Karadžića pred ICTY jer svaka osoba, bez obzira kako odbojna bila (a Radovan Karadžić je vjerojatno najgore od najgoreg), zaslužuje najbolji mogući pravni savjet/zastupanje. To je temeljno ljudsko pravo i krucijalni garant pravednog suđenja. Žrtve zaslužuju ne bilo kakvo nego pravedno suđenje.

Presuda Karadžiću treba biti donesena na temelju činjenica i prava. Izgledno je da će činjenice i pravo pokazati da Karadžić snosi odgovornost za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i da su ti zločini dosegli pravnu definiciju genocida. No s nekim poput Kevina Jona Hellera na njegovoj strani javnost i žrtve moći će biti sigurni da je Karadžić imao i ozbiljnu i profesionalnu obranu koja je kao i ozbiljna i profesionalna optužba jedan od preduvjeta pravednosti suđenja. Bez obrane nema pravednog suđenja i pravni savjetnici optuženika za ratne zločine igraju važnu ulogu na vagi pravednosti. U konačnici taj doprinos pomaže održanju legitimnosti presuda sudova i dugoročno služi interesima (međunarodne) pravde.

Heller je javnosti ponudio intrigantni izvještaj svog sastanka s klijentom. Makar je konkretni sadržaj razgovora povjerljiv, Heller nudi komentare o klijentu i arhitekturi i lokaciji pritvorske jedinice (čije je slike s interneta svojevremeno "eksluzivno" objavio Večernji list), a otkrio je i ono što bi svaki hrvatski žuti medij koji drži do sebe (zapravo gotovo svi) trebao slavodobitno raspaliti po naslovnici: Radovan, kojeg se tereti da je odgovoran za smrt najmanje 7 tisuća bosanskih muslimana iz Srebrenice, najradije uživa u Fanti od grožđa i čini se da voli Monty Python uratke poput "Life of Brian".

Monty Python's Life of Brian: Always look on the bright side of life

Pritvor (koji je u sklopu zatvora imena Penitentiaire Inrichting Haaglanden) je, izvještava Kevin, smješten u vrlo lijepom dijelu Den Haaga, okružen nizom lijepih obiteljskih kućica što je neobično za jednog Amerikanca naviklog na skrivanje zatvora na mjestima daleko od civilizacije (super-zatvor u Florence, Colorado), posebno ako se radi o zatvorima u kojima kazne služe osobe osuđene za najteže zločine.

Jednom kada ste unutra, pritvorska jedinica nalikuje bilo kojem zatvoru: ormarići za vaše stvari, iskaznica koja vas identificira kao posjetitelja (volio bih da sam ju mogao zadržati), metalni detektor. Peter i ja smo došli do prve čekaonice u kojoj smo pričali s pravoslavnim svećenikom koji je imao zakazanu božićnu misu za dr. Karadžića i druge srpske pritvorenike dok po nas nisu došli stražari da nas odvedu u dio za posjete. Prošli smo kroz još dva kontrolirana ulaza i onda hodali do zgrade s ćelijama u kojoj su smješteni ICTY pritvorenici. Sama zgrada je gola i obrasla korovom i prilično prljava iznutra - nalikuje na institucije iz 70tih, bež i plastika. Sada kad sam ju vidio, zabavlja me ICTY website koji pokušava dati impresiju da je pritvorska jedinica maltene Club Med. Fotografije na websiteu slikane su specifično za medijsku konzumaciju nakon detaljnog proljetnog čišćenja.

Jedna od najčešćih predrasuda, temeljena na senzacionalističkom izvještavanju neprofesionalnih balkanskih medija, jest da pritvorenici u Den Haagu uživaju lagodan život u hotelskom smještaju od tri zvjezdice. Pri tome se ne uzima u obzir da niti jedan takav izvještaj o pritvoru nije temeljen na neposrednom opažanju jer novinarima nije dozovljeno ulaziti u zatvore da bi radili reportaže niti da je standard zatvorskih jedinica u zapadnoj Europi prosječno znatno bolji od onog što su navikli vidjeti istočni Europljani u svojim komunističkim kaznionicama. Također, malo se pozornosti pridaje i činjenici da pritvor i zatvor nisu isto te da u pritvoru borave ljudi koji nisu osuđeni za zločin što podrazumijeva nešto liberalniji režim od onog koji se provodi prilikom odsluženja kazne. Hrvatska se javnost (zbog medijske kampanje) licemjerno više šokira kad neosuđeni pritvorenici u Den Haagu imaju zajedničku večeru ili igraju belu nego kad osuđeni mafijaši na kokainu u hrvatskoj kaznionici snimaju orgije s kurvama mobitelom.

Upoznati Karadžića nije trenutak koji se lako zaboravlja. Kevina je opustila opuštena odjeća, topli osmjeh i velika plastična kutija puna pića, grickalica i dokumenata koje je Radovan donio. Rukovali su se, Radovan se predstavio i rekao kako mu je drago da je Kevin u Den Haagu. Za piće je ponudio Fantu od grožđa, juice ili Colu nakon čega je profesor Heller Karadžiću opisao tko je i čime se bavi te kako se uključio na slučaj.

S time na umu, mogu ponuditi par komentara o tome kakav je dr. Karadžić. Ništa od ovoga što slijedi nije spin, ali čitatelji zasigurno imaju pravo biti skeptični.

Prva stvar koju sam uočio je da se činio jako miran. Sjedio sam s druge strane stola dovoljno optuženika da znam kad mi netko glumi. Karadžić nije glumio. On nema nikakvih iluzija glede svoje situacije ali je nekoliko puta ponovio da hoće da suđenje bude o činjenicama i pravu, ne o njemu. Očito je prihvatio mogućnost - ili možda bolje veliku vjerojatnost - da nikada više neće biti slobodan čovjek. To nije sretna budućnost ali čini se da mu je to ok. Kao što nam je rekao, čitati i pisati može bilo gdje.

Iznenadila me i inteligencija dr. Karadžića. Vrlo dobro govori engleski, vrlo je načitan i artikuliran i ima iskreni interes za svjetsku politiku. Zapravo, raspravljali smo o situaciji u Gazi koliko i o situaciji u bivšoj Jugoslaviji. (Razgovarali smo i o Monty Phyton-ovom Life of Brian ali to je definitivno povjerljivi razgovor).

Konačno, izašao sam sa sastanka osjećajući se dobro glede odluke dr. Karadžića da se sam zastupa. Naravno, bilo bi mi draže da uzme Petera kao svog odvjetnika. Ali ništa od onog što mi je rekao mi ne daje inidicija da će njegovo ponašanje u sudnici biti imalo slično onom Miloševića, ili još manje Šešelja. Ne znam misli li da je ICTY legitiman - nisam ga pitao. Ali znam doduše da na ovo suđenje gleda kao na priliku da napadne često problematičnu sudsku praksu ICTY i da osigura da službeni narativ Tribunala o događajima u bivšoj Jugoslaviji ne isključuje srpski pogled. Štoviše, znam da prepoznaje svoja ograničenja i cijeni pravne savjete koje dobiva od mene i Petera te drugih akademika i studenata prava koje smo doveli na ovaj slučaj.

Heller je u pravu kada dodaje da mediji jednostavno pretpostavljaju da je Karadžić kriv (npr. hrvatski mediji često o Karadžiću govore kao o "ratnom zločincu" makar je njegova procesna pozicija ista kao ona Ante Gotovine, kojeg tako nikad ne nazivaju), no priznaje da razumije taj stav i da može samo željeti da pričekaju dok vide sve dokaze i čuju sve pravne argumente. Ono što teško razumije je da Karadžića nastavljaju portretirati kao čudnog luđaka koji živi kako bi slijedio Šešeljeve stope. Kao primjer daje članak inače profesionalog IWPR-a (Institut za izvještavanje o ratu i miru). Takvo psihologiziranje iz naslonjača nema nikakvog temelja u činjenicama i ništa ne postiže, tvrdi Heller. Ono što zaboravlja uočiti jer nema iskustvo života u balkanskim državama je da se posljedice neprofesionalnih reportaža očituju u iskrivljenoj slici koju javnost stječe o optuženicima i sudskom procesu uopće - umjesto činjenica, mediji produbljuju senzacionalističke predrasude koje političari onda iskorištavaju kako bi manipulirali osjećajima birača i mobilizirali ih po potrebi.

S druge strane, mediji su samo dio problema. Tajništvo je zauzelo neobranjivu poziciju da dr. Karadžić ne može davati intervjue jer bi kontakti s medijima ugrozili sigurnost pritvorske jedinica jer bi izložili njen unutarnji sustav javnosti (usprkos činjenici da možete pogledati video tour jedinice na ICTY websiteu) i stvorili rizik "senzacionalističkog izvještavanja" (ništa slično izjavama Serge Brammertza da će "bez sumnje dokazati" Karadžićevu krivnju). S takvim drakonskim ograničenjima nametnutim Karadžiću - makar u ovom trenu nije za ništa osuđen - nemoguće je kontrirati negativnim slikama koje o njemu beskončno cirkuliraju medijima.

Makar se zabrana kontakata s medijima ne može ozbiljno nazvati "drakonskom mjerom" jer nije toliko neuobičajena za pritvorski sustav, Heller je možda u pravu kad tvrdi da je teško zamisliti pravedno suprotstavljanje strana u medijima kad Karadžić (ili barem njegov zastupnik, kojeg nema jer se zastupa sam!) nema pristup medijima. Heller ne može govoriti u Karadžićevo ime, a Radovanu samom je kontakt s medijima zabranjen.

Karadžić je naime u studenom prošle godine podnio zahtjev da mu se odobre kontakti s medijima tvrdeći da je "demoniziran u medijima" i da zahtijeva priliku da odgovori. Zahtjev sudskom vijeću proizašao je iz odluke Tajništva iz listopada da mu zabrani kontakt sa Zvezdanom Vukojević, nizozemskom novinarkom magazina REVU. Tajništvo je u odbijenici navelo razloge sigurnosti i "potencijalne negativne posljedice na administraciju pravde". Prema Hellerovom kolegi Peteru Robinsonu, zabrana kontakata s medijima je nerazumno ograničenje slobode izražavanja koja je garantirana UN-ovom Poveljom o civilnim i političkim pravima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, koje garantiraju pravo na slobodu izražavanja svima, uključujući i pritvorenika i zadržane osobe. U Americi osuđenici zadržavaju pravo na slobodu govora, a i pravila nekih europskih zatvora određuju da zatvorenici mogu kontaktirati s medijima. To pravo može se ograničiti ako postoje "compelling reasons" (uvjerjivi razlozi) vezani uz sigurnost ili zaštitu integriteta žrtava.

Karadžić je i ranije bio "borac" za slobodu govora. U kolovozu 1992. dopustio je grupi britanskih novinara (koju su činili Ed Vulliamy iz Guardiana te Penny Marshall i Ian Williams s ITN-a i Channel Four News) da razgovaraju sa zatvorenicima kampova Omarska</a> i Trnopolje.

Ubrzo je zažalio zbog te odluke jer su izvještaji iz tih zatvora toliko šokirali međunarodnu zajednicu (Guardianov Ed Vulliamy: Some were thin, others skeletal) da je odlučila odgovoriti, a taj je odgovor kulminirao osnivanjem Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u svibnju 1993.

Na neki čudan način, Radovanov liberalizam glede slobode izvještavanja bio je ona zadnja kap koja je stvorila političku volju za osnivanje tribunala na kojem će mu se uskoro suditi.


Omarska-Trnopolje report, 1992.

Komentar u pozadini bavi se dekonstrukcijom snimke za koju postoje sumnje da je manipulirala činjenicama (zatvorenici navodno stoje na vanjskoj strani prostora omeđenog žicom; više o ovoj kontroverzi ovdje)



Karadžićev podnesak kojim od sudskog vijeća traži ukidanje odluke Tajništva o zabrani kontakata s medijima (PDF)


Ovaj tekst je temeljen na izvještaju Kevina Jona Hellera koji se u originalu može pročitati ovdje.
opinioiuris @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.