Reportaže, komentari i rasprava
opinioiuris
Što je Opinio Iuris?
Spin off blogs
Ockhamova britva
Logika i argumentacija
Opinioiuris RSS Feed
Klikni za RSS feed ovog bloga
Što je RSS?
SENSE Tribunal
Nema zapisa.
IWPR Tribunal update
Nema zapisa.
ASIL Insights News
Nema zapisa.
Ius Cogens - C&T
Nema zapisa.
New York Times
Nema zapisa.
EinNews Croatia
Nema zapisa.
Featured book


Zahtjevanje odgovornosti za povredu ljudskih prava danas je glasnije nego ikad. Ova knjiga istražuje trenutni razvoj u progonu povreda ljudskih prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Stručnjaci iz nekoliko zemalja raspravljaju relevantne teme, opisuju praksu i analiziraju probleme u ovoj novoj grani prava. Čitatelju nude uravnoteženu sliku pokušaja u svijetu da se glavni odgovorni poput Pinocheta ili Rumsfelda i oni manje poznati privedu pravdi.



Networks
Blog statistics

korisnika online
Brojač posjeta
102611
Test
Nema zapisa.
Blog
četvrtak, lipanj 3, 2010
Napad izraelskih komandosa na "Flotu Slobode" (koja je pokušala probiti morsku blokadu Gaze) s plinskim bombama i vatrenim oružjem 31. svibnja, u kojem je poginulo najmanje 19 humanitarnih aktivista (uključujući jednog parlamentarnog zastupnika) i nakon čega je preko 700 aktivista oteto izraelskim brodovima, neki su stručnjaci i mediji nazvali međunarodnim kaznenim djelom piratstva. Piratstvo je bio prvi univerzalno prihvaćeni međunarodni krimen koji je u svojoj osnovnoj formi obuhvaćao čin krađe ili nasilja od strane privatnih osoba na morima. Prema izjavama jednog britanskog pravnika, da su izraelske snage napale flotu u teritorijalnim vodama, problema ne bi bilo, ali napad na otvorenom moru otvara mogućnost progona upravo za piratstvo. No makar su IDF (Izraelske obrambene snage) vjerojatno počinile historijsku pogrešku i prekršile međunarodno pravo koje uređuje primjenu neproporcionalne i pretjerane upotrebe sile protiv neboraca, postoje problemi kada treba pravno uvjerljivo braniti tezu da se radi baš o piratstvu.

Temeljem članka 101 UN-ove
Konvencije o pravu mora (UNCLOS) piratstvo je definirano kao bilo koji nezakoniti čin nasilja ili zadržavnja ili čin razaranja koji je počinjen u privatnu svrhu od strane posade ili putnika privatnog broda ili privatnog zrakoplova:
 
a) na otvorenom moru, protiv drugog broda ili zrakoplova ili osoba ili imovine koji se nalaze na brodu ili zrakoplovu

b) protiv broda, zrakoplova, osoba ili imovine izvan nadležnosti bilo koje države.

Nemoguće je uvjerljivo dokazati da je napad IDF-a izveden "u privatnu svrhu" jer je situacija bila upravo suprotna, a povrh toga po UNCLOS-u piratstvo ne može ni počiniti državni (javni) brod, već ono mora biti počinjeno "od strane posade ili putnika privatnog broda". Mjesto počinjenja (otvoreno more, na kojem sve države imaju nadležnost) dakle nije dovoljno za paušalno označavanje bilo kojeg nasilja na otvorenom moru piratstvom.

Makar je konvencijska definicija nedostatna za optuživanje Izraela za čin piratstva, odgovor bi se mogao nalaziti u okretanju međunarodnom običajnom pravu, koje prema statutu Međunarodnog suda pravde predstavlja jedan od ravnopravnih izvora međunarodnog prava, jednak onom pisanom (konvencije odnosno međunarodni ugovori). Odgovor na pitanje može li državni brod počiniti akt piratstva zahtijevao bi presjek prakse velikog broja država koji dokazuje da njihova sudska praksa to poznaje i dokaz o svijesti da se radi o obvezujućem pravilu i u međunaronoj areni. Nitko se još nije upustio u ovu ekspediciju, ali odgovor je tim važniji ako se zna da niti Turska niti Izrael nisu članice UNCLOSa.

Rasprava o piratstvu, koje je više  politička nego pravna optužba, odvlači pozornost s krucijalnih pravnih pitanja koja okružuju najnoviji izraelski međunarodni incident. Potrebno je odgovoriti je li izraelska morska blokada Gaze legalna jer međunarodno pravo ima jasna pravila i bogatu sudsku praksu o morskoj blokadi. Koliko članak 51. Povelje UN-a, koji garantira pravo na samoobranu (i čiju je interpretaciju Amerika proširila u "preemptive self-defence" odnosno "preventivnu samoobranu" tj. napad kao samoobranu) i na koji se Izrael (i) u ovom slučaju poziva, ima utjecaja na ocjenu legalnosti izraelske ofenzive na brodice? Jesu li IDF koristile neproporcionalnu silu prilikom intervencije? Ovog poslijednjeg i najvažnijeg pitanja dotakla se i Angela Merkel no odgovor na njega je potpuno ovisan o neutralnom utvrđenju činjenica koje izgleda malo vjerojatno u svijetlu izraelskog odbijanja međunarodne istrage.

Pitanja proporcionalnosti dotakao se Međunarodni tribunal za pravo mora (ITLOS), vrhovni arbitar interpretacije UNCLOS konvencije čije sjedište je koincidentalno baš u Njemačkoj, u slučaju St. Vincent v.Guinea kad je u presudi (PDF) ustvrdio:

“In considering the force used […] the Tribunal must take into account the circumstances of the arrest in the context of the applicable rules of international law. Although the Convention does not contain express provisions on the use of force in the arrest of ships, international law, which is applicable by virtue of article 293 of the Convention, requires that the use of force must be avoided as far as possible and, where force is unavoidable, it must not go beyond what is reasonable and necessary in the circumstances. Considerations of humanity must apply in the law of the sea, as they do in other areas of international law.”

"Prilikom razmatranja upotrebe sile […] Tribunal mora uzeti u obzir okolnosti uhićenja u kontekstu primjenjivih pravila međunarodnog prava. Makar Konvencija ne sadrži izričite odredbe o upotrebi sile prilikom hapšenja brodova, međunarodno pravo, koje je primjenjivo temeljem članka 293. Konvencija, zahtijeva da se upotreba sile mora izbjegavati koliko god je moguće, a kada je sila neizbježna, ona ne smije ići preko onoga što je razumno i potrebno u datim okolnostima. Humanost mora biti primjenjiva u pravu mora, kao i u bilo kojem drugom dijelu međunarodnog prava.


U skladu s ovako jasnim standardom proporcionalnosti, od IDF-a se trebalo očekivati nekakav minimum profesionalnosti u vidu barem prethodnog odašiljanja signala i upozorenja brodu od strane policije. Umjesto toga izabrana je iznenadna racija u 4 ujutro s komandosima. Usprkos tvrdnjama da su naišli na "neprimjereni otpor", jasno je da su Izraelci isplanirali ovu akciju unaprijed i to iznimno loše jer je njezin rezultat nezanemariv broj ljudskih žrtava i ozbiljno ranjavanje velikog broja ljudi, uključujući komandose.

U situaciji kada država donese odluku da upotrijebi silu protiv brodova druge države na otvorenom moru, mora pomno razmotriti posljedice i poduzeti preventivne mjere.

Izraelski časnici odgovorni za ovu operaciju nisu to učinili i Izrael je stoga kriv za neispunjavanje onih preduvjeta koji su potrebni za primjenu prava na samoobranu ili bilo kojeg drugog prava koji čini temelj izraelskog apologetizma.
opinioiuris @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.